Petkom se u vašoj obitelji, možda, ne jede meso, a danas je i post sv. Iliji, pa ste na sto muka što za ručak, a da i djeca i stariji budu zadovoljni? Nudimo recept za jednostavno, a ukusno jelo. Ne samo recept, nego i priču o tom jelu!
Na početku da vas pitamo: Znate li što je šodernjača? Malo vas zna, sigurna sam! A ukratko, šodernjača je sirotinjsko jelo, prije pedeset godina redovito je bilo na stolu duvanjskih domaćica, ali danas vidimo da je slično jelo često na jelovniku, ali kao neki“ krumpirovi popečci“ ili nešto slično.
Evo recepta za šodernjaču, kako se davnih godina pripremala u duvanjskim selima. Istina je da su šodernjaču, od sela do sela, pa sve do grada, različito zvali, ali slično pripremali.
Dakle, oguli (ostruže) se otprilike(za 4 osobe) kg krumpira, dobro opere i raskriži na manje komade, koji se stave u drvenu posudu (čanak), pa se krumpir „sickalicom isica“ ( a sickalica je bila posebna spravica-nešto kao nož s drškom), na male komadiće, što manje to bolje. Krumpir se tada posoli i u njega stavi pet-šest žlica brašna, tek toliko da poveže krumpir. Ako ste dobro ocijedili krumpir pa vam je teško umiješati tijsto, slobodno dodajte malo vode, da masa postane žitka, ali nikako rijetka! Dobro se umiješa i istrese, stavi u podmašćenu tepsiju, može mast, ulje, margarin, a najbolje maslac. Lijepo se poravna, pa se na površinu još malo stavi ulja ili margarina ili maslaca. Ne previše, da ne bude pre-masno. Tada se tepsija stavi u vruću pećnicu (nekada pod vrio sač!) i peče oko 40 minuta, na temperaturi od 200 stupnjeva. Povremeno se može oprobati je li krumpir pečen. Pri kraju se malo pojača temperatura, kako bi se šodernjača „ogozgar požarila“, odnosno dobila lijepu boju.
Tepsija se izvadi iz pećnice, pokrije čistom krpom da se malo ohladi „da da(h)ne“, a potom se izreže na pravilne četverokute. Može se jesti sama, najčešće rukama, može se prismakati s kiselinom-jogurtom, može se jesti uz sve vrste salate, a može se udrobiti u tanjur i politi kiselinom-jogurtom i jesti vilicom i nožem. Tako isjeckani i ispečeni krumpiri podsjećaju na šoder-pijesak i vjerojatno je po tomu ovo jednostavno jelo dobilo ime.
Danas se šodernjača, osim od želje, rijetko priprema u duvanjskom kraju. U nekim selima ovako pripremljeno jelo zovu titkuš, ajkara, poležak, lina pita…
Tako se nekada pripremala ova vrsta jela. A danas?
Danas se šodernjača, titkuš, (h)ajkara, poležak, lina pita…(ima još nekoliko imena) priprema na sljedeći način: oguli se pola kg krumpira, dobro se opere, izrenda , pa se doda pola kg mladog kravljeg sira, može malo i kajmaka, troje jaja, pet šest žlica brašna, soli i bibera. Sve se dobro izmiješa i izlije u podmašćenu tepsiju. Postupak je kao i kod šodernjače, samo je ovo jako ukusno, kalorično i odraslima i djeci omiljeno jelo. Dakle, sastojci slični kao nadjev za pitu, samo se ne razvija, zato je negdje i zovu lijena (lina)pita. Poslužuje se slično kao i šodernjača, dakle, uz salatu ili kiselinu-jogurt.
Neki će ova jednostavna jela nazvati i uzlivačom, izlivačom, zljevačom, ali to je nešto sasvim drugo, o tomu drugi put!
Ja volim Meggle proizvode i koristim ih u svakoj prigodi, što preporučujem i vama!
Sad jedna kratka, a istinita, anegdota o ajkari:
Obitelj iz Mrkodola s petero djece, koji inače žive, a roditelji godinama rade u Beču, došli kući za Gospojinu. Osim svoje djece poveli su još troje od prijatelja, dok prijatelji dođu.
-Ma tko će nahraniti i nakuhati tolikoj djeci i svima ugodite. Naravno, svi vole pizzu. Sjetim se ajkare, ispečem veliku tepsiju, zovnem djecu i kažem da je ručku ajkara. Ma ne trzaju, kakva ajkara, što je to, nećemo to jesti. Sjetim se u momentu i rekoh da je to pizza na duvanjski način. Pojeli su je u slast, tražili još, i pekla sam je svaki drugi dan!-ispričala nam je snalažljiva domaćica ove velike obitelji.
www.tomislavnews.com/J. J.
