Spoj ovih nektarnih paša pretočen u kapljicu meda predstavlja jedinstvenu rapsodiju okusa i mirisa.
PIŠE: doc.dr.sc. Jozo Bagarić
Med „Duvanjska planinska livada“je više cvjetni-multiflorni med koji u svom sastavu, osim cvjetova planinskih livadnih trava, sadrži i nektar i pelud višegodišnjih biljaka koje u tom vremenu cvjetaju. Obično se kaže da je med s planinske livade sastavljen od „tisuću cvjetova“,a med „Duvanjska planinska livada“ zasigurno potvrđuju ovu izreku. Ovaj med nastaje najčešće od sredine svibnja, kada započinje intenzivna cvatnja livadnih trava, koja se s cvatnjom višegodišnjih nižih stablašica, grmova i visokih stablašica nastavlja do kraja lipnja. Cvatnja je različita od godine
do godine, ali ponekad može potrajati i u prvoj polovici srpnja. Normalno, istodobno s cvatnjom odvija se i medobranje.
Pet visinskih ploha
Da bi se lakše razumjelo zašto je to tako, dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu iz koje je razvidno da se općina Tomislavgrad nalazi u kontinentalnom dijelu i da se prostire na 966 km2. Raritet je prostiranje općine na pet visinski različitih ploha, počevši od vinorodne Vinice (600-650 m.n.m.), Buškog blata (700-750 m.n.m.) Duvanjskog i Roškog polja (860-900 m.n.m.), preko Šujičkog polja (950-1000 m.n.m.) do ledeničkog Blidinjskog jezera koje se nalazi na 1200 m.n.m.
U klimatskom pogledu ovdje se sudaraju mediteranska, kontinentalna i planinska klima. U skladu s tim prilikama rasprostranjen je i
biljni pokrov.
Već na prvi pogled vidljivo je da krajolikom dominira veliko kraško polje s oko 600 km2 oranice, livade i pašnjaka. Oko polja smještena su naselja, njih ukupno 59. Kao u pravilu i pomno ciljano, središnji dio zauzima polje s obradivim i pašnjačkim površinama, a uz rub polja su naselja koja, glede pčelarstva, nude obrađeno tlo, pašnjake i voćnjake koji postupno prelaze u planinski areal s ljekovitim biljem. Kako su pčelinjaci smješteni uz naselja, znači na spoju polja i planine, gdje se preklapaju cvjetanja livade, voćnjaka, visokih stablašica i ljekovitoga planinskog bilja, to daje posebnost medu s ovoga prostora i čini ga jedinstvenim u cijeloj regiji.
Na ove vjesnike proljeća nadovezuju se cvjetanja drijenka, maslačka, divlje trešnje, dženerike i tako redom.
Od poljskih planinsko-livadnih trava dominantna je djetelina lucerna, bilo da je riječ o crvenoj, bijeloj ili pak divljoj žutoj djetelini.
Po svojoj zastupljenosti drugi je maslačak, te ponekad mogu biti i posebna vrcanja od maslačka. No, maslačak je uz lijesku i divlju trešnju, dženeriku (pučki: zerdaliju), ipak najkorisniji, zbog svoje rane cvatnje, za razvoj i
snagu zajednice, a tek potom za medobranje.
U sastav planinskoga livadnog meda ulaze i druge trave, poput divlje-livadne kadulje, divlje koprive, divlje metvice, šuškavca, majčine dušice, Gospine trave-kantariona, različka, jaglaca, kukurijeka, čička, kupine, divlje jagode, maline, kamilice, slatkovine, ivice, ognjice itd. No, posebno treba istaknuti bjeloglavicu ili bijelu travu kao jednu od najmedonosnijih
trava planinske livade
Jedinstven okus i miris
Svakako velika pogodnost u pčelarskom pogledu je da, zbog relativno dugog vremena cvatnje i bez obzira na vremenske prilike, ne izostane medobranje „Duvanjske planinske livade“. Ono počinje s prvim znacima proljeća, kada se počesto i ispod snijega pojavljuju cvjetovi ljubičice, visibabe, jaglaca, šafrana,bopka i lijeske nudeći peludna zrnca, koja su
za pčele izvor proteina, minerala i vitamina, a koji su nužna komponenta za novo leglo. U praktičnom smislu to znači da nakon jednokomponentnog
zimskog, mednog, odnosno ugljikohidratnog obroka stiže osvježenje koje
za pčele znači ravnotežu, a za maticu poticaj za zalijeganje jaja, za novi život, za novu zajednicu.
Na ove vjesnike proljeća nadovezuju se cvjetanja drijenka, maslačka, divlje trešnje, dženerike i tako redom.
Od poljskih planinsko-livadnih trava dominantna je djetelina lucerna, bilo da je riječ o crvenoj, bijeloj ili pak divljoj žutoj djetelini.
Po svojoj zastupljenosti drugi je maslačak, te ponekad mogu biti i posebna vrcanja od maslačka. No, maslačak je uz lijesku i divlju trešnju, dženeriku (pučki: zerdaliju), ipak najkorisniji, zbog svoje rane cvatnje, za razvoj i
snagu zajednice, a tek potom za medobranje.
U sastav planinskoga livadnog meda ulaze i druge trave, poput divlje-livadne kadulje, divlje koprive, divlje metvice, šuškavca, majčine dušice, Gospine trave-kantariona, različka, jaglaca, kukurijeka, čička, kupine, divlje jagode, maline, kamilice, slatkovine, ivice, ognjice itd. No, posebno treba istaknuti bjeloglavicu ili bijelu travu kao jednu od najmedonosnijih trava planinske livade.
Od višegodišnjih biljaka, odnosno niskih stablašica i grmova, u navedenom vremenu cvjetaju: lijeska, drijen, glog, divlja ruža – šipina, zečji trn, zova, abdovina, a od visokih stablašica najznačajnije su voćarice: trešnja, višnja, šljiva, jabuka, kruška, potom lipa, bagrem, javor, kesten, te medljike: bor, jela i smreka.
{gallery}med-bagaric{/gallery}
Spoj ovih nektarnih paša pretočen u kapljicu meda predstavlja jedinstvenu rapsodiju okusa i mirisa.
Dominirajuće su svakako travne nijanse koje dopunjavaju subdominirajući
zanosni mirisi cvjetova niskih stablašica, odnosno žbunova: gloga, divlje ruže, zove, abdovine, pomiješani sa aromatičnim mirisima visokih stablašica: trešnje, višnje, šljive, jabuke, javora, bagrema, lipe, kestena, i blagim dodatkom medljike: bora, jele i smreke.
Od travnih vrsta najzastupljenije su: djeteline, bjeloglavica, divlja kopriva i maslačak, a kao podzastupljene u livadnom spektru česte su: ognjica, kamilica, šuškavac, divlja kadulja, metvica i sl., koje zajedno čine preko
65 posto peludnih zrnaca. Ostatak od oko 25 posto otpada na niske stablašice, odnosno grmove, a oko 10 posto na visoke stablašice,čija je zastupljenost jako različita od godine do godine.
Još jedna posebnost meda „Duvanjskaplaninska livada“ je da seleći pčelari često iz južne Hercegovine u košnicama donose manje količine meda kadulje, tilovine, drače i smilja, tako da dobiju stvarnu mješavinu „tisuću cvjetova“. Nerijetko, pogotovo kod manjih pčelara, postoji navika da na livadnu pašu sačekaju i pašu vrijeska s obližnjih padina ili Roškog polja i tako dobiju vrhunsku kombinaciju neponovljiva okusa.
Med „Duvanjska planinska livada“ je zlatno žute do tamno žute boje, ugodna je mirisa i blago gorko-kisela okusa. Relativno se brzo kristalizira.
Po kemijskom sastavu sadržaj vode u medu planinske livade kreće se od14,4 do18,6 posto, električna vodljivost od 0,24 do 1,22 mS/cm, dijastaza od 5,1 do 46,0 DN, pepeo od 0,1 do 0,36 posto, saharoza 0,2 do
14,2 posto, reducirajući šećeri od 52,6 do 86,8 posto, kiselost od 9,8 do 26,6 mmol/kg, invertaza od 6,6 do 31,2 IN,HMF (hidroksimetilfurfural)
od 0,4 do 24,8 mg/kg.
Zbog ovakvog sastava med s planinske livade posebno se preporuča kod dišnih i probavnih smetnji, a izvrstan je za zimovanje pčela.
(Pčela, srpanj, 2014) TN
NAPOMENA: Časopis Pčela izlazi već treću godinu u Ljubuškom, a dr. Bagarić je član Izdavačkog savjeta časopisa i stručni suradnik.
