Radost ovih dana vlada u svim krajevima Bosne i Hercegovine gdje žive katolici Župnik u Šujici i vojni kapelan u Livnu fra Mate Logara vrijedno radi u crkvi, a osobito ga ovih dana raduje broj vjernika na zornicama
Uskrsna točka gledišta daje ispravan i potpun pogled na sve ono što se ranije dogodilo u Isusovu životu, pa tako i na njegovo rođenja koje mi slavimo kroz svoj najradosniji blagdan – Božić, koji se obilježava 25. prosinca.
Velik broj vjernika
Radost ovih dana vlada i u srcima Hrvata katolika u BiH. Oživljava se duh minulih vremena. Ljudi vrijeme provode u molitvi, miru, dobročinstvima i promišljanju o životu. O Božiću smo ovih dana razgovarali i s fra Matom Logarom. Župnik u Šujici, u općini Tomislavgrad i vojni kapelan u Livnu vrijedno radi u crkvi, a osobito ga ovih jutara raduje broj vjernika na zornicama.
– Pažljivijem promatraču neće umaći detalj da su lica svako jutro gotovo ista, što znači da mnogi ustaju svaki dan na zornicu kao zavjet ili molitvu za svoje potrebe. Mnogi srednjoškolci u crkvu već dolaze sa školskim torbama, a odlaze prije završnog blagoslova da uhvate školski autobus koji prolazi baš nekako pred kraj mise. Svake nedjelje na obiteljskom stolu, na adventskom vjenčiću gori po jedna svijeća više, nagovještavajući još jednu nedjelju došašća. Treću nedjelju vjernici u Šuici nazivaju još i Materice te na taj dan majke i bake darivaju svoju dječicu. To najčešće budu simbolični darovi koji ne koštaju puno, ali puno znače. Suho voće, kolači i slatkiši i one malo starije često podsjete na djetinjstvo i njihove drage bake i mame, govori nam fra Mate Logara. Ističe da su odseljeni Šuičani jako vezani za svoj kraj i nastoje mu pomoći koliko mogu.
– Raseljavanje je imalo svoju cijenu u mnogim zatvorenim kućama i ugašenim ognjištima. Vjerojatno zato mnogi stariji sa sjajem u očima pričaju o vremenu kada je u osnovnoj školi bilo pet puta više djece koju se u ono vrijeme moglo obradovati i s nekoliko oraha ili jabukom, a danas Sveti Nikola ili Djed Božićnjak moraju donijeti puno skuplje igračke da se ozari dječje lice. Srce me zaboli kada slušam kako ponovno Njemačka postaje obećana zemlja i kako većina mladih planira otići. Preostaje nam samo moliti Boga da znamo prepoznati ljude koji će ovaj narod voditi u bolju budućnost i stvarati poticajnu klimu za život i rad te poticati gospodarstvenike kako bi otvarali proizvodnju i radna mjesta koja će zaustaviti nestanak naših naselja koja su preživjela i neprijateljsku agresiju i ratna razaranja, a danas ih u miru gubimo, govori fra Mate. Još 15 dana ostalo je do Božića, iako u jako velikom broju sudjeluju u polnoćki, Šuičani su brojni i na svetoj misi u 9 sati, a ostatak dana provedu u čestitanju.
Čuvanje tradicije
– Većina muških članova kućanstva ide od kuće do kuće gdje svrate na čašicu razgovora. Gosti će na svakom stolu vidjeti različito uređen blagdanski stol, a tradicionalni kolači, kao što su šape, i sarma su neizostavni dio božićne trpeze. Za kraj, fra Mate naglašava i to kako moramo čuvati tradiciju Božića. – Nažalost, i mnogi naši lijepi običaji polako postaju samo uspomena, a suvremeni mediji unose mnogo onoga što nema veze s našom tradicijom i kulturom. Svejedno, trebamo se truditi kako bismo sačuvali barem nešto od onoga što su nam stariji ostavili, zaključuje šuički župnik.
Večernji list/TN
