Danas dobih pozivnicu iz Staračkog doma u Tomislavgradu kojom me pozivaju nazočiti obilježavanju Međunarodnog dana starijih osoba, koji se, inače, obilježava 1. listopada, ali zbog najave lijepog vremena sutra, uprava Doma je odlučila Dan starijih osoba prigodnim programom obilježiti u petak, 27. rujna.
Od prije 21 godinu kada je počeo s radom Starački dom u Tomislavgradu svake se godine obilježi ovaj da i program je gotovo isti: ujutro sveta misa u kapelici Doma, potom kratki zabavni program ispred Doma, a nakon toga zajednički ručak (uglavnom roštilj kad je lijepo vrijeme!) korisnika Doma i gostiju. Ne sjećam se da sam propustila i jednu godinu nazočiti obilježavanju Međunarodnog dana starijih osoba u Staračkom domu u Tomislavgradu i znam da se nikada nisam vratila s ove “fešte” raspoložena. Uvijek sam se vraćala s nekom tugom, sjetom…unatoč ljubaznosti djelatnika Doma i veselom, raspjevanom programu, moga izvješća su uvijek bila nekako tugaljiva. Ta sjeta me drži više dana i svaki put kažem kako više ova posjeta nije za moju osjetljivu dušu, možda, znam da će neki dodati, kad već odeš, vrijeme je i da u Domu i ostaneš! I sama o tome često razmišljam, pa i danas kad dobih ovu pozivnicu. Zbog nekih razloga možda sutra i ne odem, ali mi, dok razmišljam, nešto pade na pamet, bolje nego da mi je nešto palo na glavu.
A evo o čemu sam razmišljala: ako doista za koju godine budem korisnica Staračkog doma, a još budem pri pameti i dobra vida(!), neću se buniti niti će mi biti dosadno ako budem imala dovoljno knjiga za čitanje, ili luksuznije, ovaj laptop za pisanje. Znam i vidjela sam da većina sadašnjih stanara nije informatički pismena niti ima naviku čitanja. Žene, uglavnom, ako vide i zdravlje ih i oči ipriub služe u početku počnu plesti: čarape, pape, šalove…ali im ubrzo dosadi. To je ta generacije.
Ali kad uskoro dođe, naraste, prispije (!) za Doma moja generacija (rođena sredinom prošlog stoljeća i mlađi) koja je jako mnogo čitala knjige, a većina je i informatički pismena, sigurno će biti dosadna bez knjige i bez laptopa, te mobitela koji i danas mnogi koriste. Zato sam razmišljala kako bi bilo dobro, ravnatelju Staračkog doma ovo je prijedlog, da se utemelji neka manja knjižnica u Domu. Znam da je problem s prostorom, sve sobe su popunjene, ali recimo da knjiga za čitanje ima na policama u hodniku, da se police popunjavaju darovanim knjigama, da ih korisnici prebiru, sami uzimaju, čitaju ili samo slike gledaju. Kažu da u starosti čovjek dobrano podjetinji, pa zašto ne i neke bajke, zanimljive ljubavne romane, poeziju…Pa nakon čitanja jedna (pretpostavljam da bi više čitale žene!) drugoj prepričavaju pročitano, preporučuju, pa razmijene knjige…
Da, reći će mnogi, pa ima Gradska knjižnica puna knjiga, još ih je više u Franjevačkom samostanu, govorim za Tomislavgrad, ali, daj Bože, dođi do njih! A kad su ti tu, kad te bodu u oči, sigurno bi se više njih mašilo za knjigu s police. A za informatički pismene, uskoro će i takvi prispiti u Dom, valjalo bi misliti i na laptope, tablete (ne praške, haha)
Kada bi se pokrenula akcija darivanja knjiga Staračkom domu, sigurna sam da ih ne bi manjkalo! Ne bi trebalo ni u tome pretjerivati. Osoblje bi imalo manje posla, tko čita miruje, zamiruje se čitajući, jedino bi trebalo skupljati knjige po sobama ili brisati prašinu s knjiga na policama.
Ovo je moja preporuka upravi Staračkog doma u Tomislavgradu, ali i sličnim ustanovama u drugim manjim gradovima u B i H.
Ja sam evo, za Dom starački spremna, ako će me dočekati, uz ljubazno osoblje i mnogo knjiga i laptop.
Do tada, ugodnu i zdravu starost svima, a posebice korisnicima staračkih domova, za Međunarodni dan starijih osoba, 1. listopada!
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/Foto arhiv TN: I pape i priče i knjige u Stračkom domu u Tomislavgradu
