Svjetski dan roditelja obilježava se 1. lipnja, a važan je podsjetnik na vrijednost i važnost obitelji kao zajednice koja promiče zajedništvo, slogu i zdravlje kao najveće vrijednosti
Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je u svojoj rezoluciji iz 2012. godine 1. lipnja Svjetskim danom roditelja.
Svjetski dan roditelja odaje priznanje roditeljima koji se nesebično, vlastitim primjerom svakodnevno trude ulagati u razvoj i zaštitu najmlađih članova društva te naglašava važnost roditeljske uloge, piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Njime se također promiče razvoj zdravih okolina, zajednica i sustava te se osigurava njihova održivost.
Njime se također promiče razvoj zdravih okolina, zajednica i sustava te se osigurava njihova održivost.
Od 1980-ih, važna uloga obitelji sve je više u fokusu međunarodne zajednice. Generalna skupština UN-a usvojila je niz odluka i 1994. proglasila Međunarodnom godinom obitelji. Naglašavajući ulogu roditelja u odgoju djece, Svjetski dan roditelja također prepoznaje da obitelj ima primarnu odgovornost za skrb i zaštitu djece, za razvoj njihove osobnosti. Također naglašava kako bi djeca trebala odrastati u obiteljskom okruženju i atmosferi ljubavi, sreće i razumijevanja.
Obitelj ostaje temelj zajednice i društva te ima ključnu ulogu u osiguravanju dobrobiti svojih članova, u obrazovanju i socijalizaciji djece i mladih te brizi za mlade i stare. Stoga je Svjetski dan roditelja odlična prilika da se zahvalimo svojim roditeljima na svemu što čine za nas, piše HZJZ.
Objavljujemo za današnji dan dio razmišljanja fra Mladena Rozića, objavljena u nedavno tiskanoj knjizi : Obitelj – posljednje uporište.
ODRASTANJE DJECE UZ RODITELJE
…Čovjek je stvoren da pripada obitelji-Božjoj obitelji. U Božjem planu je bila obitelj kako bi i dijete bilo njezin član. Bog je u svojoj biti ljubav i zato su mu važni naši međuljudski odnosi. Sama Božja ljubav se iskazuje u odnosima i određuje se obiteljskim nazivima: Otac, Sin i Duh. Dakle, ni Bog nije sam. Njemu obitelj nije trebala, ali je stvorio nas da živimo i odrastamo u obitelji. Nije Bog bez razloga stvorio muškarca i ženu da stvaraju potomstvo. Zato je svako dijete potrebno za muškim i ženskim roditeljem. Stoga je većina nas prošla kroz različite stupnjeve ovisnosti o roditeljima. Potreba za upravo muškim i ženskim roditeljima ima svoje biološko opravdanje. Isto je to važno u postupku odrastanja i formiranja u zdrave osobe, na sliku Božju.
Tjelesni i sveukupni roditeljski odgoj u obitelji traje skoro polovicu života, stoga je od velike životne važnosti to odrastanje uz roditelje. Oni su nam bili prvi učitelji i uzori. Od njih smo naučili tko smo i kakvi smo. Sve one roditeljske životne odluke su u nama pohranjene. Sve one njihove stavove i sami usvajamo. Usvajaju se i sva ona negativna, šokantna iskustva. Ona nas oblikuju i stvaraju našu sliku o sebi. Ako roditelji neprestano djetetu ponavljaju kako je loše dijete, ono će se tako početi i ponašati. Dakle, vrlo je bitno da roditelji budu svjesni svoje odgovornosti u formiranju svoje djece.
Obitelj čini bazu u kojoj se djeca uče ljudske, humane, duhovne, moralne i religiozne vrijednosti. Tamo se stvara prijateljski princip koji će odgojno utjecati na formiranje osobe. Ako se djetetu ne upućuje prijateljska riječ, ono će psihički zakržljati. Stoga bi odrastnju djece uz roditelje trebalo imati lijepu riječ i pravu komunikaciju. Dijete se treba osjećati željeno i voljeno. Ono nije plod slučaja, nego je došlo iz ljubavi svojih roditelja. Tu ljubav ono treba svaki dan gledati u u nju urastati. Ako se dijete i opominje, to treba činiti s ljubavlju… (iz knjige “Obitelj-posljednje uporište”)
www.tomislavnews.com