Načelnik zagrebačke policije Goran Burušić, nakon obavljenog kriminalističkog istraživanja nad šestoricom Vodičana osumnjičenih za eksploziju u srcu Zagreba, motiv počinitelja nalazi u njihovoj obijesti. Obijest?! Da čovjek ne povjeruje.
Zbog lagodnog života ne znaju što bi sa sobom pa po središtu Zagreba podmeću eksplozivne naprave. Takva konstatacija policijskog dužnosnika puko je minoriziranje događaja, pokušaj njegova relativiziranja niskim kvocijentom inteligencije dokone skupine koja s viškom novca i manjkom pameti rekreativno detonira eksploziv po metropoli. Ma dajte molim vas?! Svi, policija, odvjetnici, sumještani, obitelj… upinju se dokazati kako se radi o ludosti, hiru, neznačajnom incidentu besposlene vodičke “zlatne mladeži”. Koja, prenose mediji, dolazi iz uglednih obitelji (čime se, osim novcem, taj ugled mjeri?).
Koju, nota bene, brani hrvatska “odvjetnička elita”, a jedan od njezinih eksponenata (odvjetnik Ante Madunić) za svoje klijente u kamere kaže da su – kreteni. Riječju, želi se sugerirati tek gola glupost vodičke družbe, oslobođena bilo kakvih opasnih namjera i skrivenih motiva. A ako je točno, kako policija navodi, da je “akcija” planirana još polovinom prošle godine, da je mjesec dana pripremana, da je otac jednog od osumnjičenika nabavio “ekipi” vojni eksploziv, da ih je obučavao kako ga aktivirati, s njima iskušavao njegovu snagu i učinke, pa zar to može biti tek čin obijesti dokone, solidno “fudrane” mladeži?
Ma kako policija kvalificirala ovo (ne)djelo, teško će ikoga razumnog uvjeriti da ono nije oblik terorizma. Priprema, promišljanje, obuka, vježbanje, koordiniranost aktera, sve to upućuje na vrlo opasnu i smišljenu namjeru. Po svoj prilici s ciljem sijanja straha, pokazivanja da u Hrvatskoj danas nitko nije siguran. Odnosno, da je sustav nefunkcionalan, a vlast nesposobna jamčiti i elementarnu sigurnost svojih građana, jer, eto, nasred Trga bana Jelačića, simbola hrvatske države, moguće je neprimijećeno postaviti i detonirati eksplozivnu napravu.
A što bi bilo da je netko slučajno u to vrijeme prolazio pored mjesta eksplozije, da je bio kolateralna žrtva ovog bezumlja? Bi li se tada ono nazvalo terorizmom? Crvene Vodice, nekad partizansko i komunističko mjesto, svoju prošlost uporno pere radikaliziranjem svoje sadašnjosti. Sada, i eksplozivom. Gradić koji se obogatio zimmer-freiom, izgubio je osnovne društvene vrijednosti. Danas je to moralno i socijalno zapušteno mjesto bogatih ljudi. A njihovo se bogatstvo uzima kao olakotna okolnost i “bombašima”…
SlobodnaDalmacija
