Ovih dana gužva je preko graničnog prijelaza Kamensko. Odlaze Duvnjaci i Livnjaci u Hrvatsku, Austriju, Njemačku, Švicarsku…Prošli su blagdani, pa odlazi na posao ili u potragu za njim.
Duge su kolone onih koji odlaze! Do kada će se iseljavati, a pusta sela i gradove ostavljati?
Odlazi, iseljava mladost u naponu snage, rade i zarađuju tamo negdje u tuđini, ostaju samo stariji čeznutljivo gledajući za njima. I čekajući blagdane, možda vikende, možda godišnje odmore da vide djecu, unuke…
Dolazak je možda, a odlazak-iseljavanje sigurno, svakodnevno, do kada? Ima li lijeka iseljavanju, ima li nade u povratak?
O G NJ I Š T A
Ognjišta naša polako se gase.
Miris vruće pogače nestao je davno.
A bake sjetno pričaju djeci:
o ognjištu, žeri, saču, o sreći.
Priča oronula baka o tavanskom dimu,
mirisu ječmenjaka.
Sretna je bila kad sinovi njeni,
njih četvorica, četrdeset prstiju
pružaše prema ognjištu.
„Sinovi moji“, doziva baka
„dođite, oživite ognjište ugaslo!
Majka će veliku pogaču ispeći,
na velikoj vatri, na našem ognjištu“.
Dođoše četiri sina,
četiri sunca obasjaše majku,
grle je sinovi i prste griju,
na velikoj vatri, na njenim grudima. (lj.đ.)
www.tomislavnews.com
