…sada kada ništa na svijetu ne može
vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s
tim živjeti
…zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli da smo se
svađali i
da smo bili krivi…
…požurimo, s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe…
jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoja ruka bit će prekratka, a noga
premorena da se vratiš…bit će kasno
…možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al’ proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati…
…zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju…
…ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti
al’ ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene…
…ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba – nastoj pobijediti
ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve…
…bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati…
…osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge…
…nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo…
Autor:William Wordsworth
www.tomislavnews.com
