Nakon što smo pročitali odličan roman „Biti Viktor“, književnice Miljenke Koštro (rođena u Broćancu-Posušje, 1964. godine, a živi u Viru-Posušje), u ruke nam je dospjela njezina knjiga „Pogled u nedogled“.
Ovu, petu po redu knjigu Miljenke Koštro, pročitali smo je u jednom danu, jer je knjiga nevelika, sadrži šezdesetak kratkih priča, crtica, dvije pjesme, a kad je počnete čitati, pročitate jednu priču, druge vas mame. Knjiga je, ustvari, nastavak romana „Biti Viktor“, ali za djecu, jer je ispisana jezikom razumljivim djeci i temama i sadržajem prilagođena pučkoškolcima nižih razreda. Naravno da će je i svaka odrasla osoba rado pročitati, a djeci bi je trebalo preporučiti u obvezne, školske lektire.
Piše : Ljuba Đikić
Knjiga „Pogled u nedogled“ je knjiga iz prirode i društva, u kojoj su priče, bajke, basne…u kojoj pričaju i djeca i odrasli, i životinje, i stvari, i prirodne pojave, i drveće, i cvijet, i list, mjeseci, i godišnja doba…
Sve te priče, bajke, basne… su vrlo maštovito napisane, a sve pozitivne i poučne, pune dobrote ljudske duše i srca, prirodnih ljepota užeg i šireg zavičaja.
I ono što svakako knjigu čini zanimljivijom jesu prigodne ilustracije, crteži Josipe Knezović i autorice Koštro.
I nije ovo knjiga, nisu ovo priče, bajke koje bi djeci trebalo čitati kao uspavanku kako bi brzo i lako zaspala, priče iz ove knjige djeci, ili još bolja djeca sama trebaju čitati kada se dobro naspavaju, kada su budni i odmorni, kako bi svaku priču, svaku riječ i rečenicu upili, upamtili, o njoj razmislili i primili k znanju, obogatili svoj rječnik, proširili znanje i svakim danom bivali sve bolji i korisniji svojoj obitelji, svojim prijateljima i zajednici. Djeca su stvorena radoznala, postavljaju mnoga pitanja i nestrpljivo čekaju odgovor.
Kroz razgovor s bakom, s majkom, prijateljima… dječak dobiva odgovore na mnoga pitanja, ali ne na sva, zato mu je preporuka da svijet gleda otvorenih očiju, upija znanje iz knjiga, iz prirode.
„Dijete, vjeruj svome pogledu, ali i o onome što ti je baka pričala. Kada nađeš odgovor na jedno pitanje, ubrzo susretneš drugo. No, ne brini zbog toga. I to je pogled u budućnost…(Pogled u budućnost).
Književnica Koštro kao najbolji slikar, umjesto kistom, vješto perom biranim riječima kao najljepšim bojama, dočarava mirise prirode, okuse jela, tvrdoću i vrijednost kamena, toplinu doma, šareno cvijeće livada…
Sivim bojama u dvije tri priče jasno govori o razlici između dobra i zla, između zlih i dobrih ljudi, sposobnih i onih koji svima zavide, radišnih i lijenčina…šaljući poruku i pouku kako dobro uvijek treba pobijediti zlo, a u ovim pričama to se i događa.
Puno je metafore i simbolike u pričama iz knjige „Pogled u nedogled“, koju djeca, dječji zaigrana i kod čitanja, neće odam primijetiti, ali zato hoće odrasli koji će u njima naći odgovore na mnoga pitanja kojima su ih djeca zbunjivala. Odgovori će biti majčinski nježni i djeca će ih bolje razumjeti nego onih glasnih i nejasnih.
U pričama pjesnikinje Koštro provlači se često i lirska zanesenost, poezija, pjesma u prozi, u kojoj se rima, čini nam se, spontano pojavi, kao bistra voda potočića. Najčešće je to u novelama, pričama koje ispisuju mjeseci i godišnja doba, neki čak i po dva puta, što u pjesmi, što u priči.
„Toliko od mene, oči su mi snene, ne žalim zbog smjene. Moj prijatelj Ožujak svoju priliku strpljivo čeka, jer vrijeme ne spava. Čak i ne drijema, nego se za novi korak sprema. Sretan mu put kao i svima vama, pozdravlja vas u kalendaru jedina dama. Daaama?“ (Dijete zime)
Nije slučajno knjiga „Pogled u nedogled“ prilagođena slijepim i slabovidnim osobama. Naime, u Zagrebu je u izdanju Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim“ snimljen CD priča iz ove knjige, a interpretira ih Dubravko Sidor. „Na ovaj način ove poticajne priče ući će u živote slabovidnih i slijepih osoba, kao i osoba s poremećajima sposobnosti čitanja, te će sa svojim porukama osvijetliti “mrak“ s kojim žive.“
Uz toplu preporuku svoj djeci, roditeljima, bakama i djedovima, učiteljicama i učiteljima da svakako uzmu ovu knjigu i pročitaju i za sebe, ali je pročitaju i svojim malenima, ili sa svojim malenima, a onima koji odabiru obveznu lektiru osnovcima, neka uvrste u popis ove vrijedne, korisne i lijepe priče.
Na kraju donosimo i dio prigodne priče mjeseca sadašnjeg.
„Tra-la-la-la-la, Studeni sam ja. Priznajem, malo sam hladniji nego moj prethodnik. Ali i Studeni može imati toplo srce. Iako je dnevnog svjetla sve manje, ja sam aktivan i znatiželjan…Djeco, neka su vam bunde i topli džemperi pri ruci. Možda se s planine spuste bure i zvuci?…Moj cilj je obići bezbroj mjesta, osjetiti čari odredišta, plavetnilo svitanja i šum života. Srest ćemo se. Pozdravlja vas Studeni toplog srca!“ (Studeni toplog srca)
(Nakladnik knjige „Pogled u nedogled“ je Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne Mostar, u sunakladništvu s Ogrankom Matice hrvatske u Imotski i HKD Napredak Posušje)
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić