Danas je zadnja nedjelja blagoslova polja, misa na grobljima, a time i bogatih ručaka, užina kod rodbine i prijatelja na čijim je grobljima misa.
Na tim užinama, ugodnim sijelima, domaćini se uvijek potrude svojim gostima ponuditi duvanjske specijalitete i uvijek se gleda da bolje ugostiš goste nego oni tebe, pa se ponekada i pretjeruje.
Za predjelo se obično nareže meza : stari pršot, pečenica tko ju je sačuvao (nekada se čuvala u oknima pšenice, danas u hladnjaku-dubokom), sir, ušćipci. Za ručak-užinu juha (ako je komu hladno da se ugrije, ako je tko prehlađen ili starijoj čeljadi), pečenje, pita obvezno: zeljanica ili sirnica, a burek je poželjan. Nakon toga kava, kolači i Bog te veselio.
Kako se često priča što je tko gostima pripremio naš Matiša je uvijek bio originalan. On je jedan od rijetkih domaćina koji goji gudine, pa kad ih kolje svaki vaga preko 300 kila, a pršoti kad se osuše, a ruku na srce nitko ih ne zna tako dobro osušit, bude u njima, lažno je reć, da izvinete i po deset kila.
I svake godine, kad je misa na groblju, on snese s tavan taj ogromni pršot, stavi ga na stol pred goste : “Evo čeljadi, radite mu nešto, ja sam ga jedva snio s tavana, evo vam nož samo mu radite nešto!”
A gosti, svi u misnom ruvu ne žele ni ruke mastit, kamo li odijela i – svake godine odustanu! Zameze malo sira i čekaju pečenje i pite. Tako budu i gosti siti i domaćin Matiša zadovoljan, a pršot nenačet čeka Božić.
Ove godine se dogovore čeljad, Matišina rodbina koja se redovito okuplja na užini kod njega iza mise na groblju, da će dohakat pršotu, pa kakav je to način da se o Matišinim pršotima priča kao o mirakuli, a oni ga se godinama nisu okusili. Ni za Božić, ni iza blagoslova polja, jer Matiša svoju priču ponavlja.
Čim rodbina danas nakon mise na groblju dođe dođe u Matiše, on s tavana svuče pršotinu: “Evo ljudi, ako možete, radite mu štogod, ja mu ništa ne mogu učinit”.
“Daj nam Matiša one noževe kojima bikariš gudine i mi ćemo mu probat štogod uradit”, rekoše uz namigivanje trojica gostiju.
Malo se Matiša zacrveni, ali donese noževe i čeljad napokon “zakla” Matišin pršut, a dobar, ko kad je, ako imaš što vidit imaš što i pojist!
www.tomislavnews.com
