Da nismo dobili ovu zanimljivu fotografiju lijepih duvanjskih djevojčica s Karaule, koje su spremno pozirala sa svojim lutkama-Kenom i Barbikama, nikada se ne bismo sjetili jedne davne pjesme “s tavana”, napisane prije 45 godina!Rukopis izblijedio, pa smo pretipkali.
VRATI MI
Vrati mi moj pijesak
gdje sam se igrala
i moju lutku drvenu
u kolijevci od granja spletenoj.
Vrati mi teku s pravim i kosim crtama,
moju olovku i bojice,
gumicu probušenu, okvire išarane.
Vrati mi sto štapića
i deset kamenčića za računanje,
prvu ocjenu: pet kružića ispod
nacrtanih pilića.
Vrati mi kikice s bijelim mašnicama.
Vrati mi prve skrive poglede
i prve čežnje,
tajno drhtanje srca
i prvu noć neprospavanu.
Noć čekanja jutra i sutra
dan strahovanja i nadanja.
Vrati mi prvi stisak ruku
i prvi cvijet za mene ubran.
O, vrati mi djetinjstva sreću,
moga šarenog leptira u cvijeću.
Vrati mi petnaest ruža u pupoljku
što ti mirišu već pet godina,
vrati mi proljeće
kad su sve ptice meni pjevale.(lj.)
Sopot-Zagreb,27.2.1974.
