Bolest u nama i smrt oko nas upozoravaju nas na ljudsku krhkost i ograničenost. Prolaznost nas muči, a vječnost izaziva.
Gdje naći odgovor? Sv.Pavao će napisati:«Odložite starog čovjeka koji u varavim požudama propada! Promjenite svoj prijašnji život i obnovite svoj duh i svoju pamet! Obucite se u novog čovjeka«( Ef 4,22-24).
Što su to apostoli imali kad su sve ostavljali i zadatak Isusov prihvatili : »Pođite u cijeli svijet i navjestite Radosnu vijest cijelom svijetu!« (Mk 16,15). Čiju su hrabrost i snagu imali kršćanski mučenici kroz 300 godina krvavih progona od nekarakternog upravitelja Pilata, preko duševno-bolesnog cara Nerona do velikog cara iz Dalmacije – Dioklecijana? Tko im je davao snagu u zatvorima, na carskom dvoru, u vojnim postrojbama, pred zvjerima u rimskim arenama, na gradskim trgovima dok im je mač glave odsjecao? Odgovor je samo jedan: Vjera u uskrsnuće i nada u Uskrsloga. Bili su s Kristom i dobivali su njegova Duha. U susretu s Kristom se rađa novo stvorenje: »Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo je sve od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom« ( II Kor 5, 17-18).
Vjera u Uskrsloga postala je temelj kršćanske vjere, i izvor nezaustavljive snage, koja je osvojila rimsko carstvo i danas stiže do nakraj svijeta. Stvarala je nepobjedivu hrabrost u kršćanima, koji su s pjesmom išli u mučeništvo. Rađala je novi život i na nebu i na zemlji. Kristovim uskrsnućem otvoren je put do Boga. A sam će Krist otkriti apostolima:«Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba!« ( Lk 10,18). Zato Vam od srca želim, u ime naše franjevačke zajednice, blagoslovljene blagdane Kristova uskrsnuća.
