Dragi tata,
čudno mi ta riječ danas zvuči dok izlazi iz mojih usta, nakon tolikih godina otkad si nas napustio. Ne mogu ti riječima opisati koliko si mi nedostajao svih tih godina i koliko trenutaka u svom životu sam mislio na tebe, molio za pomoć. Tužna i teška su vremena iza nas, djetinjstvo koje obilježeno prazninom tvoje prisutnosti brzo prođe…
Tata, često sam te sanjao i razmišljao o tome kako bi bilo sve drugačije da si tu, kako bi se ponosio sa mnom, kako bi se veselio svakom mom uspjehu i sreći, međutim, snovi ostadoše snovi, a ti se ne vrati. Rekoše mi tada: „Bog ga k sebi uze!“. Da, znam, Onome je sve moguće, ali zašto baš ti…
Kad si otišao, mater postade i mater i ćaća. Samo da znaš koliko je ta žena bila hrabra i velika, koliko je za mene i Luciju učinila, koliko se žrtvovala, e, to ti se moj ćaća ne može ni opisati. Da se mene pita, ona je raj već zaslužila.
Trideset godina je prošlo moj ćaća otkad smo se zadnji put u oči pogledali, kad si me podragao svojom velikom rukom, otkad si Luciji i meni zadnji put rekao „dico moja“. Vrijeme prolazi, osjećaji nikada. I danas mi se sva vrata otvaraju na spomen tvoga imena, jer, nije teško znati ni prepoznati me kad spomenem da sam „mali Danin“.
Koliko god pokušavam razmišljati i shvatiti zašto Onaj k sebi rano poziva najbolje ljude i zašto baš uvijek ostavi uplakane na ovome svijetu njegove najmilije, ne ide… i ne mogu. On zna vjerojatno. Ja ne.
Danas i ja, moj ćaća imam djecu, i meni isto govore tata, a ja osjećam da sam ipak nekome i bitan i važan. Moj sin David u zahvalnosti danas nosi i tvoje ime, i ja ću njemu i mojoj Emanueli pokazati pravi put, ja ću im primjerom pokazati što znači biti „čovikom“ i „ljudinom“, onakvom kakav si ti bio i kakvom se i nakon tolikih godina još po dobrom pamti u našem Duvnu.
DANE GUDELJ
30.07.1989.-30.07.2019.
Stoga, dragi moj ćaća, hvala ti i mirno počivaj na našoj grudi, čuvaj i prati moju djecu i našu obitelj, a ja i ti ćemo se jednog dana sresti, zagrliti i nadoknaditi propušteno. Do tada…
Tvoj Ivan
www.tomislavnews.com
