Vjerujemo da vas djeca, unuci često pitaju: Što mi je taj/ta u rodu, kako ih trebam zvati. Često ni mlađi roditelji ne znaju, a svjedoci smo da i veliki znalci, natjecatelji u raznim kvizovima znanja, ne znaju nazive srodstva, zovu džokere, odustaju ili griješe i “padaju”.
Zato nam se učinilo zanimljivim objaviti manji dio iz podeblje knjige objavljene prije 35 godina, pod naslovom :”Srodstvo, nazivi i imena u duvanjskom kraju” koji smo malo aktualizirali.
Odmah po udaju susjedi su ženu (tek udanu-mladenku) zvali mladom, svekar i svekrva i sva kućna čeljad svali su je nevistom (nevjestom) ili nevom. Kada bi u selo došla nova mlada, tada bi susjedi onu “staru” počeli zvati imenom ili češće po selu, mjestu od kuda je došla: iz Vinice-Vinička, iz Roška Polja-Roškulja, iz Brišnika-Brišnička, iz Mrkodola-Mrkodoljka, iz Kraljevića-Kraljuša, iz nekog mjesta u Hercegovini-Ercegovka, iz Zagorja-Zagorka, iz Borčana-Borčanka, iz Livna-Livanjka, iz Jajca-Jajčanka (češće Bosanka ako je iz Bosne, bez obzira iz kojega mjesta); po prezimenu: Musić-Musuša, Andrić-Andruša,Pačar-Pačaruša, Bekavac-Bekavčuša…
U duvanjskom kraju često su žene dobivale nadimke po muževima: muž Jozo-žena Jozinica, Luka-Lukinica,Vinko-Vinkovica…
Nevista svekra-muževog oca zove babom(nekad davno) ili ćakom, svekrvu-muževu majku majkom, muževu sestru (sestre) zove sekom, muževog brata-djevera zove bratom ili dragom, djeverovu ženu-jetrvu zove nevistom, ova nju isto, a dalju rodbinu zove kao i njezin suprug.
Suprug ženinu majku zove babom ili punicom, ženinog oca didom(djedom) ili puncem, ženinu braću zove šurama, a ženine sestre svastikama, muževi ženinih sestra su mu badže, međusobno se zovu badženacima. (Kažu sa se sestre znaju posvađati i naljutiti jedna na drugu, a badženaci se nikada ne svađuju.)
Djeverovoj djeci (djeci od muževa brata) mladenka, nevjesta je strina, a djeci od zaove (sestre muževe) nevjesta je ujna ili dajinica.
Muž od nevjeste je braćinoj djeci stric, a sestrinoj ujak, ujko, još se može čudi daidža, a djeci ženine sestre i brata je tetak.
Mladina, nevistina mater i muževa mater međusobno se zovu prijama, a očevi preteljima. Do danas se u duvanjskom kraju zadržao običaj zvanja po srodstvu, iako mlađi naraštaji sve manje znaju što mu je tko u srodstvu, njima su svi strici, stričeki, strine, tete…a djeca od njih nećaci, bratići, sestričine…Djeca od braće su stričevići, a od sestara tetkići, a danas najčešće, jer nisu sigurni što im je tko u rodu najčešće zovu: Rode, Rodijače, Rođo
Zanimljivo je napomenuti da je do šezdesetih godina prošloga stoljeća bio običaj da muž, uz nazočnost roditelja i rodbine, ženu ne zove imenom, to je bila sramota, najčešće je to bila ona, a ako je morao reći ime tada ju je zvao po rodnom selu ili prezimenu, onako kako su je zvali susjedi. Smiješno jest, ali…
Danas, nažalost, sve manje mladih zna tko im je i kakav rod, a o računanju srodstva po koljenu da i ne govorimo. Dogodilo se to u vremenima iseljavanja i raseljavanja obitelji iz rodnih mjesta, sela, kada se rodbina rijetko viđala i posjećivala, svake godine sve manje, a sada se viđaju najčešće prigodom vjenčanja rođaka, pokopa bližih rođaka, dakle, od prigode do prigode, kada se mlađi naraštaji rijetko uspiju i bliže upoznati s bliskim rođacima. I tu je otuđenje uzelo svoj danak.
U nazivima srodstva, kao što se vidi, ima tuđica-stranih riječi (turcizama, germanizama…) ali ostalo od davnina ili preuzeto od nedavno!
Računanje srodstva po koljenima, lozi (rođaci u kojem redu?) mlađi naraštaji gotovo da i ne(po)znaju, a važno je, kako se ne bi ženili-udavali s bližim rođacima, zato što se najčešće brinu roditelji, a sve češće babe i didovi.
Rođaci u prvom koljenu su sestre i braća, u drugom njihova djeca, u trećem unuci…Praksa je bila da se nikako ne žene ako su u “trojstvu”, u trećem koljenu, često su roditelji branili i u četvrtom, petom, kažu računali čak do devetog koljena, ako im izabranik/izabranica njihove djece nisu bili po volji. (“Vedro nebo okolo oblaci, žalim dragi što smo rodijaci”!) Ovdje samo naveli samo izravno, krvno srodstvo, a postoji još i pobočno srodstvo, u duvanjskom kraju se kaže izvanjski rod.
Danas je to važno znati kada se rodbina slabo poznaje, a roditelji, dok ne zatreba, nemaju, nažalost, vremena djeci objašnjavati tko im je i što u srodstvu. (Ovo je manji dio o ovoj podugačkoj i zanimljivoj temi, pa ćemo nastaviti…)
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/Iz knjige: “Ljubi dragi, ne žali me mladu”/Foto ilustracija
