Mnogi iz Tomislavgrada sigurno poznaju gospođu Anu-Anči Vidović, nekima je susjeda, neki je poznaju iz trgovina, sretali je u šetnju, u vožnji biciklom u društvu supruga i četiri sina, ali…
Malo njezinih sugrađana zna da je gospođa Anči pjesnikinja, koja je napisala više od 300 pjesama, da ih je ljubomorno i samozatajno čuvala u svojim bilježnicama i samo je njezina obitelj znala za tu ljubav, sve do nedavno.
Naime, Anči nam je draga susjeda, znamo je 30-tak godina, od kada se iz rodnog Posušja udala za Duvnjaka, susretale se svako jutro na ulici ili trgovini, ali smo rijetko imale prigodu popiti kavu, jer smo imale brojne obveze u obitelji.
U rijetkim prigodama kada bismo zajedno pile kavu bilo mi je zanimljivo kako Anči priča o pjesmama, o pjevačima, o poeziji, kako je jako dobro informirana o glazbenim festivalima, a bila mi je zanimljiva i po tomu što redovito posjećuje sve kulturne priredbe u Tomislavgradu.
A onda…neki dan sam bila kod nje na kavi i na vitrini ugledala neobičnu skulpturu na postolju-ribu s krunom boje zlata i urezanim slovima: MALI SPLIT.
Upitno smo pogledali Anči, a ona je gotovo stidljivo prošaputala:“To mi je prva nagrada za stihove na Dječjem festivalu u Splitu, koji je bio nedavno!“
Tvoje stihove, ti napisala pjesmu?
-Jesam, odavno je pišem stihove za uglazbljivanje, pišem pjesme, imam ih mnogo i uvijek sam maštala da netko te moje stihove uglazbi, otpjeva, to mi je bila životna želja. Naime, redovito pratim festivale, posebice Splitski i nekako sam uspoređivala svoje stihove s onim koje su pjevali izvođači na ovom festivalu i činilo mi se da bi i moji stihovi bili pjevni. Naravno, o tomu sam samo maštala, ali sam prošle godine pročitala Natječaj za stihove za dječji“Mali festival Split“.
Dugo sam razmišljala, a onda se „usudila“ poslati svoje pjesme na „Mali festival Split“- počinje svoju priču, ostvarenje svoga sna gospođa Vidović, rođena prije 46 godina u Posušju, u obitelji Galić i nastavlja:
-Kada me početkom godine nazvao poznati glazbenik i ravnatelj Malog festivala Jovica Škaro i rekao da mu se sviđaju stihovi moje pjesme“Ribari smo mi“ i da bi je rado uglazbio i izveo na Dječjem festivalu, možete zamislit moje sreće, ostala sam bez daha. Nekima je životni san obogatiti se, imati skupa auta, jahte, vile, a moj san je bio čuti da netko pjeva pjesmu na moje stihove. I moj san se počeo ostvarivati, ustvari, ostvario se na „Malom festivalu“ u Splitu ove godine, na Prokurativama. Izvedene su 24 pjesme, a moju pjesmu biserno je izvela Klapa „Biseri“. Bila sam sa suprugom u gledalištu, a srce je kucalo…ne mogu vam opisati to uzbuđenje, tu radost. Još kad su autori dodijelili nagradu mojim stihovima, odnosno kad sam dobila debitantsku nagrada za najbolje stihove na festivalu, a pjesma Nagradu žirija autora, ma sve je bilo kao prekrasan san i još uvijek me drži to uzbuđenje, evo i sada dok pričam, dok se prisjećam…- s vidnim uzbuđenjem priča Anči, dok nam pokazuje scenarij Festivala i CD gdje je njezina pjesma koju je uglazbio Škaro.
Rođena u Posušju, živiš u Tomislavgradu, dakle Hercegovka rođena i živiš „na kršu“, a vidim česta tema tvojih pjesama je more?
-Volim je svoju Hercegovinu, ali more je moja ljubav, moja inspiracija, satima mogu stajati na obali i promatrati more, brodove, barke, ribare…- kaže Anči i dodaje kako je u školi voljela poeziju, pjesme, pjevušila i svoje i tuđe stihove, a svoje stihove, svoje pjesme počela je zapisivati prije 15 godina, kada su joj sinovi malo poodrasli. I od tada često piše i nakupio se velik broj pjesama, koje će ubuduće slati glazbenicima na uglazbljivanje, a možda se odluči i objaviti zbirku pjesama. Ona, naime, razlikuje pjesme pisane za uglazbljivanje, dakle za pjevanje i one za čitanje.
Mi smo gospođi Anči iskreno čestitali na uglazbljenim stihovima i nagradi, želeći joj još mnogo dobrih, uspješnih pjesama i za pjevanje i za čitanje.
Poslušajte uglazbljenu i nagrađenu pjesmu“Ribari smo mi“, u izvođenju Klape “Biseri”, te još tri pjesme za čitanje kojih je autorica Ana-Anči Vidović iz Tomislavgrada.
RIBARI SMO MI
Ribari, ribari smo mi
sa Jadrana najljepšega mora,
nema nigdi lipšeg kraja
od Jadrana Hrvatskoga.
Prije nego svane sunce,
slažem mriže, parangale,
sa laterne svitlo žmiga,
nebo gasi zvizde male.
Diži sidro, veslaj livo,
pučinom nas nebo prati,
galebovi bili sinji,
ča nas čeka ko će znati.
Ribari, ribari smo mi,
sinovi ponositih gora,
ribari smo svetog neba
i rumenih plavih zora.
Ribari, ribari smo mi
sa Jadrana najlipšega mora,
nema nigdi lipšeg mora
od Jadrana, Jadrana,
od Jadrana Hrvatskoga.
TI SI MENI SVE
Idem na livadu
u tišinu, na čistinu.
Neka mi vjetar mrsi
bujnu kosu
ti dragi kreni prema meni
budemo zagrljeni.
Ti, ti, ti si meni sve
i da prođem cijeli svijet
ja ću doći po tebe.
Ti, ti, ti se dokaži pred ljudima
da ti spavam na grudima.
Odlazi iz moga sna
Jer ti si čovjek
Koji voljeti zna.
I nisam ja leptir
Da na svaki cvijet sletim.
Nosim, gajim u sebi
I borim se ko lav
Jer uz tebe se osjećam
Voljen, mlad i jak.
Živim kao kralj
Zapitam se
Je li java ili san.
JA SAM HERCEGOVAC
Počasti me majko stara
ko nekada,
ruke ćeš svoje pozlatiti,
lice ozariti i sva od sreće blistati.
Na stolu neka se nađe
janjetina ispod peke,
di se kruv od davnina peče.
Bukara vina i mrva soli
majko to još uvik
volim, volim i volim.
Hercegovac sam s kamene grude,
volim tu zemlju i svoje ljude.
gdje god krenem, gdje god stanem
nosim u sebi kamena znamen.
I sidi pored kamina
ta slika iz davnina
u meni i sad je živa.
Volim svoju zemlju,
ljude, gangu i trusu,
a moji dobri ljudi
poput su sjemena
iz ničega niknu.
Ukazala se Međugorska Gospa
preko hercegovačke zemlje
bacila kapi sreće.
ZATVORILA SAM VRATA SRCA SVOG
Zatvorila sam vrata
Srca svog.
Uzalud tu stojiš
I kucaš
Ja te ne puštam.
Netko drugi stanar je
srca mog.
Zatvorila sam
vrata srca svog,
živim kao ptica
u krletki.
Netko je drugi
stanar srca mog.
Uzalud tu stojiš
i kucaš.
Autorica: Ana-Anči Vidović
www.tomislavnews.com/ Foto: TN
