Nitko ne zna točno samo se pretpostavlja da je više Duvnjaka koji su rođeni u duvanjskom kraju, a da žive i rade u tuđini, u inozemstvu, nego onih što su ostali na rodnim ognjištima. I nije to od jučer, godinama, desetljećima se iseljava iz ovoga kraja, ali i okolnih mjesta, možda nikada kao u godinama nakon Domovinskog rata, što jest čudno i tema je za neku drugu priču, za istraživačko novinarstvo, za sociologe, znanstvenike…
Godinama pišemo o duvanjskim gastarbajterima, povelik je broj tekstova, ispovijesti, priča o njima i mislili smo kako nas ništa više ne može iznenaditi, pa ipak!
Nije novost, nije ni veliko iznenađenje da Duvnjaci kada dolaze na godišnje odmore, za svetkovina, sa sobom dovode i svoje poslodavce, šefove, prijatelje, a strance, u svoj kraj. Dovode ih na proslave, na fešte, ili, naprosto na odmor, a kada ih jednom dovedu u duvanjsku ljepotu, oni bi svake godine…I dolaze često! Nije novost i da se sve češće Duvnjaci žene strankinjama, odnosno Duvanjke udaju za strance, a svadbe upriličuju u Tomislavgradu, u jednom od desetak svadbenih salona ili ugostiteljskih objekata.
Budući da prošloga ljeta nije bilo svadbi (ili ih je bilo malo) u duvanjskom kraju zbog mjera virusa korone, a nije bilo ni masovnog dolaska gastarbajtera u rodni kraj na odmor, nama se čini kako je ovoga ljeta bilo i još uvijek ima, više svadbi od uobičajenih i više dolazaka u zavičaj, i više dovođenja prijatelja-stranaca na Duvanjsko polje.
Preko ljeta Cebara, kao i ostala duvanjska sela, postaju brojnija stanovnicima i naglo ožive!
Mnogi su se javili i u uredništvo našega portala Tomislavnews.com samo kako bi zahvalili za objave, za fotografije, za vijesti, za dobre želje, za pozitivnu energiju koju šaljemo na daljinu i u daljinu, što je njima lijepi, veliki most sa zavičajem. Neki od njih su postali i naši suradnici, bilo da nam pošalju zanimljivu vijest ili fotografiju, što vrlo rado objavimo. Naravno, objavimo mi i kritike, ali dobronamjerne, što su naši čitatelji, a njih je oko 36000 redovitih pratitelja samo na Facebooku, prepoznali i redovito nas čitaju, na čemu i ovom prigodom zahvaljujemo.
Iza Gospojine (15.kolovoza), po običaju, polako se vraćaju u tuđinu, odmoreni i energijom iz zavičaja napunjeni. Mi smo ovoga ljeta bili iznenađeni velikim brojem stranaca, onih koji su stigli u goste, na odmor u naša sela sa svojim prijateljima gastarbajterima iz duvanjskog kraja, pa se po selima, uz hrvatski, čuje razgovor i na mnogim drugim jezicima: najčešće njemačkom, ali i engleskom, španjolskom, portugalskom, grčkom…pa sve do japanskog i kineskog, pa pretpostavljamo da su i gosti bili različitih nacionalnosti iz mnogih zemalja.
Djeca obitelji Ćurčić s prijateljicom Paulinom iz Rusije
Bio je ovo malo dulji uvod za susret s obitelji Ćurčić iz duvanjskog sela Cebare, koje je smješteno uz magistralnu cestu Tomislavgrad-Posušje, a zapis o ovome selu pronašli smo u zanimljivostima o uzgoju vinove loze u duvanjskom kraju, gdje piše da se u Cebari prije više od 200 godina uzgajala vinova loza, dok sada u općini Tomislavgrad ima više od 12 vinograda, a mnogo više je kuća koje imaju lozu, odrinu oko kuće, koja služi za dobar hlad, ali i grožđe dobro rodi.
Cebara- jedno od manjih duvanjskih sela
Posjet obitelji Ćurčić iz jednog od manjih duvanjskih sela Cebare, bio nam je povod za malo dulji uvod o priču o njima. Zdravko je rođen prije 46 godina u Cebari u brojnoj obitelji gastarbajtera (šestero: tri brata i tri sestre), a sa 17 godina već je bio u Njemačkoj, gdje radi sve ove godine.
Suprugu Andreu, Njemicu, upoznao je ubrzo po dolasku u Njemačku, a sljedeće godine proslavit će 20 godina braka. Imaju troje djece: Angelinu Mariju, Nikolinu i Adriana.
“Redovito dolazimo na odmor i ljetni i zimski u Cebaru, u Tomislavgrad. Djeca vole ovdje doći, a supruga Andrea, iako Njemica, obožava doći u Cebaru. Godinama s nama dolazi i prijateljica moje starije kćerke Paulina, Ruskinja, koja je oduševljena našim krajem”, kaže Zdravko, automehaničar, koji godinama radi u produkciji Porschea u Stuttgartu, gdje je jako zadovoljan i poslom i plaćom.
Andrian, Angelina Marija, Paulina i Nikolina
Supruga mu Andrea radi u Uredu agencije kao kontrolorka računa stomatoloških usluga.
“Meni se jako sviđa u Tomislavgradu, u Cebari, ljudi su ovdje susretljivi, ljubazni i opušteni. To me posebno veseli ovoga ljeta, ovdje se ljudi ponašaju kao da nisu ni čuli za koronu, dok je u Njemačkoj sve to jako strogo. Ovdje se baš dobro odmorim, a djeca uživaju”, govori nam na dobrom hrvatskom gospođa Andrea i ne bez ponosa ističe kako je hrvatski naučila za samo jednu godinu, kada se zaljubila u Zdravka, pa i u hrvatski jezik. Dodaje je kako je Zdravku, dok su još bili mladić i djevojka, dolazila u Čapljinu gdje je Zdravko bio ročnik i kako su se stražari na ulazu, a i njegove kolege čudili kako je odlično govorila hrvatski!
Starija kćerka Angelina Marija uskoro će na studij i to slavistike, što joj je velika želja, jer već govori četiri, pet jezika, Nikolina je srednjoškolka, a Adrijan obožava i igra nogomet, pa je ovoga ljeta bio u Dinamovom kampu u Tomislavgradu.
Andrian je ovoga ljeta bio u Dinamovom kampu u Tomislavgradu
“Od nas šestero braće i sestara svi smo se razišli, obiteljska kuća u Cebari je prazna najveći dio godine, a nas tri brata živimo u različitim državama: jedan brat je u Americi, jedan u Švicarskoj i ja u Njemačkoj”, kaže Zdravko dok nam pokazuje najnoviji dron za snimanje, veličine kutije cigareta. Hobi mu je snimanje, pa je počeo slati fotografije i našem portalu koje rado objavljujemo, a po reakciji (lajkovima) čitatelja, dobre su! Zdravko kaže da na portalu TN svako jutro uz kavu pročita motivirajuće poruke za “Dobro jutro” i to ga “drži” tijekom dana, a navečer rado pročita poruke i pogleda fotografije iz zavičaja za laku noć i to mu, kaže, mnogo znači u tuđini.
Zahvalili smo obitelji Ćurčić na posjetu, darovali im nekoliko knjiga o zavičaju, neka im se nađe u tuđini i poželjeli dobro zdravlje i sretan put u Njemačku!
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/Video: Z.Ćurčić
