Hvaljen Isus i Marija dragi prijatelji,
na drugu Vazmenu nedjelju evanđelje po Ivanu nam donosi događaj u kojem promatramo zabrinute učenike koji su u strahu od Židova.
Strah u kojem zatvaraju vrata i kriju se u svojoj nesigurnosti i slabosti. Baš kao što i mi često znamo. Zatvaramo vrata svoga srca i bivamo ispunjeni raznim strahovima i nepovjerenjem, ne prepoznajemo i ne vidimo svjetlo koje razgoni tu bremenitu tamu. U trenutku kada sumnje bivaju jače, dolazi Isus među učenike i pozdravlja ih „Mir vama“. Dolazeći i izgovarajući te riječi donosi smiraj i radost u srce svakog učenika. Dade im i da vide njegove probodene ruke i bok. Ah, koje milosti. Obradovaše se oni radošću silnom jer uvidješe da je Isus zaista među njima. Uskrsli Krist otpočinje svoj govor i dahnuvši im kaza: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, a kojima zadržite zadržani su im.“ Gospodin im daje ovlasti i poslanje koje im je činiti među ljudima. Kao što to danas čine naši svećenici. U sakramentu ispovijedi nudi nam se oproštenje naših grijeha. Gospodin dariva svoje milosrđe očajnim i grešnim dušama koji su ga potrebni. Pitamo li se mi koje je naše poslanje? Što je nama činiti kako bismo posvjedočili Uskrslog Krista u svome životu i u onome što radimo? U svojoj svakodnevnici? Nadalje, kada je Isus došao Toma ne bijaše s njima, te ne povjerova njihovim riječima, nego htjede sam staviti prst u mjesto čuvala i ruku u njegov bok. Koja smjelost?! Njegove riječi i potreba nam zapravo otkrivaju kakvo mu je srce i čime se ispunilo. Toma stoga predstavlja i naše sumnje, nevjere, strahove od razočaranja i očekivanja, nepovjerenja. Toma predstavlja i našu potrebu za znakovima, dokazima, za dodirom i pogledom. Prepoznajemo njegovu ali i svoju čežnju i potrebu za Susretom. Nije nam uvijek dovoljna riječ koju slušamo. Ne dopire često do našeg srca, jer smo joj prethodno zatvorili vrata. Potrebna nam je snaga obraćenja i susreta sa samim Isusom. Sa Živim Bogom. Krist i Tomi i nama daje priliku da ga susretnemo. Jesmo li svjesni svoje prilike za susret? Prepoznajemo li je i otvaramo li se takvom susretu koji nosi Život, mir i radost? Toma je doživio pogled i susret sa Živim i Uskrslim Kristom. Isus mu dolazi i govori: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“. Toma tada izgovara veliku i značajnu rečenicu: „Gospodin moj i Bog moj!“ Isus dopušta da dodirne njegove rane kako bi povjerovao, međutim, u tome trenutku možda bijaše dovoljan samo Spasiteljev pogled koji umiruje i donosi iscjeljenje njegovim teškoćama. Isusov dolazak otvara vrata Tomina srca, te ono izlazi iz nesigurnosti u koju ga je uvela sumnja. Kolika je važnost susreta sa Isusom. Kolika sigurnost, snaga i nada proizlaze iz njega, kad bismo barem bili svjesni. Toliko puta na pogrešnim mjestima i u pogrešnim ljudima tražimo utjehu i zagrljaj u kojem bismo boravili. Međutim, Isus dolazi onima koji ga čeznu, žeđaju i traže. Isus liječi i povija rane. Isus ispunja utjehom i milostima. Isus dopušta da ga primamo. Da ga susretnemo. Isus nama nedostojnima, sumnjivima, grešnima, prilazi i dariva svoju milosrdnu ljubav. Vjera u njega i njegovu svetu prisutnost daje nam da koračamo odvažno i da ljubimo one koji nama dolaze u susret. A da bismo ljubili i drugome Njega svjedočili prvo mi moramo imati iskustvo susreta s Bogom. Na kraju Isus dodaje: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ Molimo Gospodina da bude pomoć u našoj nevjeri kako bismo povjerovali i glasno uzviknuli bez straha i srama: Vjerujem! Isus je živ! Uskrsnuo je! Aleluja! Znajmo braćo da je Isus činio mnoga znamenja i da danas čini čuda i u našem životu, premda ih nismo uvijek svjesni. Ali ova su zapisana da vjerujemo: Isus je Krist, Sin Božji, da vjerujući imamo život u imenu njegovu. Mir i dobro! Objava je:
Školske sestre franjevke Mostar
www.tomislavnews.com
