Udruga “Hrvatska duvanjska baština” Tomislavgrad organizira manifestaciju “Duvanjsko Božićno silo”, koje će se održati u Kino dvorani u Tomislavgradu večeras ( subota, 22.prosinca, 2018. godine), s početkom u 19 sati.
Želeći vas podsjetiti što je ganga, gdje se i kako se pjeva, tko pjeva i što pjeva, prenosimo jedan tekst o gangi, objavljen prije 30 godina:
GANGA – PRATITELJICA ŽIVOTA
Ganga je kratka lirska pjesma-dvostih specifične izvedbe, karakteristična za hercegovačko podneblje, manje za dalmatinsko (Dalmatinska Zagora) iako Branko Marić u godišnjaku „Naprijed“, iz 1934, godine tvrdi da je početkom dvadesetog stoljeća ganga u Hercegovinu prenesena iz Dalmacije.
Nije nam namjera tragati za nastankom i porijeklom gange, ali je, sigurno, sporan podatak iz navedenog godišnjaka, kao što je sporno i to kako je ganga dobila naziv po glasovima gan, gen, gin, gon…koji se čuju od pratećih pjevača u gangi. Skloniji smo mišljenju da su gangu, svakako ne u današnjem obliku, donijeli stari Slaveni naseljavajući područja gdje se stoljećima održala, pa i danas se pjeva ganga.
Kroz stoljeća ganga je mijenjala način izvođenja, ali je korijen, izvornost ostala ista. Stihovi gange su se svakodnevno i mijenjali i osuvremenjivali, bivali aktualni, jer su pratili život i običaje, koji su se mijenjali, koji se mijenjaju.
Do nedavno se govorilo da su stihovi gange narodni, da ih je izmislio, spjevao narod, jer ganga jest pučka pjesme, ali danas kada gotovo svaki stih bude zapisan (i ranije je netko (pojedinac) izmislio i zapjevao stihove gange, koji su, najčešće nastajali spontano, ali ih je rijetko tko (autor) zapisivao i polagao na njih autorstvo. Danas i stihovi gange imaju, ili bi trebali imati svoje autore.
Teško je naći stihove gange koji su „isprazni“, koji ne govore o različitim osjećanjima ljudi, o različitim situacijama, doživljajima i događanjima, pa je zato ganga najčešće spoj lirskog i epskog.
U stihovima gange najčešće su opisana ljubavna osjećanja i doživljaji, a iz takvih opisa, sadržaja pjesme, može se doznati što je aktualno u selu, gradu, zemlji, svijetu…i na osnovu toga može se približno odrediti vrijeme nastanka pojedinih stihova gange.
Stihovi gange obiluju ljubavnim osjećanjima, češće nostalgičnim nego romantičnim, što ukazuje na podatak da su pjesme nastajale u konkretnim-stvarnim životnim situacija i da izražavaju trenutačno raspoloženje njihovog autora.
Tekst gange je kratka, jezgrovit, najčešće duhovit (pun duha!), uvijek s jasnom porukom, a često i poukom. Dublje razmišljajući o ovim osobinama stihova gange, bez dvojbe se i na njih može odnositi izreka japanskom filozofa Bashoa upućena ljubiteljima haiku poezije: „Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za jezgrovitost i profinjenost…nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima i njihovom doživljavanju“
Tekst gangaške pjesme pisan je u desetercu, rima je obvezna, a stihovi gange obiluju pjesničkim figurama i puni su simbolike.
Glazbeni stručnjak bi, vjerojatno, služeći se glazbenim oznakama, mnogo bolje dočarao izvođenje gange (ako je to moguće klasičnim glazbenim oznakama?), ali mi se ovom prigodom, služimo samo riječima opisujući način izvođenja gange.
Ganga se izvodi-pjeva tako da glavni pjevač(solist, onaj koji započinje pjesmu) posebnom melodičnošću otpjeva prvi stih, ili samo polovicu stiha, potom se ganganjem (glasanjem bez riječi), dok on/ona pjeva drugi dio stih ili dio stiha, pridružuju prateći pjevači, pjevačice, obično dvoje, a može i više njih.
Zanimljivo je da svako selo, svako mjesto, u kojemu se pjeva ganga ima specifičan način ganganja. U duvanjskom kraju je, recimo, čuvena sarajlijska ganga, zatim roška, brišnička, mrkodoljska, bukovička…
A po mjestima: posuška, grudska, imotska…
Primjer izvođenaj gange:
Glavni pjevač započinje: „Srce moje vene kad ne piva, (ovdje se priključuju prateći gangaši) baš ko cviće kad se ne zaliva.
Ili:
„Srce moje, srce moje (priključuju se gangaši) vene kad ne piva…“
(potom se „preuzima“), baš ko cviće, baš ko cviće, kad se ne zaliva“, a kako će se pjevati zavisi od vrste gange.
Stilske, pjesničke figure ili slike su vrlo česte u stihovima gange. U primjerima koji slijede po redu su: poređenje, personifikacija, epitet, metafora i alegorija.
„Ja vesela ko jabuka zrela,
lola ljuta ko naranča žuta“
„Savio se ružmarin pa kaže,
svaki momak svojoj curi laže“
„Što ću, mako, garava sam jako,
a sad lole garave ne vole“
„Ljubav me je dovela do groba,
neću više voliti nikoga“
„Zalud govor čitavoga sela,
kad se vole dva goluba bijela“.
Nekada, kada se dobro analiziraju neki stihovi (dvostihovi) gange, tvrdimo da su u njima sažeti cijeli romani, navodimo jedan od brojnih primjera:
Djevojka:„Što ću jadan pitam svoga lolu,
kad mi moji ne daju dozvolu?“
Mladić:„ Umri, draga i ja ću umrijeti,
kada nam se ne daju uzeti!“
Zar ova četiri stiha nisu kratki sadržaj Šekspirove, a svjetski poznate, tragedije:“Romeo i Julija“?
Za razumijevanje stihova gange treba znati da su sinonimi voljenom mladiću: dragi, lola, mali, bećar, dika, zlato, cviće…, dok su za voljenu djevojku: mala, draga, mila, zlato, ruža…
GANGA JE UVIJEK BILA I JEST PRATITELJICA ŽIVOTA
Po sadržaju gange lako je odrediti iz kojeg doba, iz kojih godina potječe, kada je nastala.
Primjera radi, nakon drugog svjetskog rata, kada se išlo na radne akcije, a udate žene nisu išle, pa su majke nagovarale kćerke-djevojke da se udaju za bilo koga samo da ne idu na radne akcije:
„Mila majko pusti me na prugu,
Ja se neću udavat za tugu“
Tada, a i do tada, snažan je bio patrijarhalni odgoj:
„Zove dragi, uzalud mu zvati,
meni majka ne da otvrati“ (prozor, kako bi mladić ušao po noći, u djevojačku sobu „na silo“).
Iz tog doba su i analfabetski tečajevi:
„Uči dragi škole i zanate,
ja ću tečaj pa ću poći za te“ i
„Moj dragane, tečaj ti je škola,
praviš mi se školovana lola“.
Jedna o šminkanju iz tog doba:
„Moj dragane, da niko ne znade,
donesi mi kutiju pomade“.
Cure o svom poštenju:
„Volim biti poštena neg fina,
poštena je pobjedu odnila“.
Šezdesetih godina prošloga stoljeća iz duvanjskih sela (ali i onih iz susjednih općina) djevojke su u većem broju odlazile na rad u Crnu Goru, Slavoniju, Vojvodinu… Počinju zarađivati“svoj dinar“, bolje se oblače, šminkaju, brenuju kosu…
O ljubavnim osjećanjima pjeva se otvorenije:
„Mila majko otiću za draga,
pa nek nema ni kućnoga praga“.
„Jadna ti sam nemam kišobrana,
pokisnu mi kosa brenovana“
„Ljubljena sam narode, pa šta je,
na mome se licu ne poznaje“
„Ljubim cvijeće koje kazat neće,
mamin maza ljubio pa kaza“.
„Ja i moja kolegica dikli,
dolaze nam momci na bicikim“
U ovom razdoblju još nema otvorenog, javnog iskazivanja ljubavi, pa se to čini posredno, pjesmom. Na javnim okupljalištima, u šetnji poslije mise, na dernecima i sijelima, djevojke su spremale, odabirale posebne pjesme-stihove gange, znajući unaprijed pred kime će je i zbog čega pjevati.
Sadržaj pjesama nije prolazio bez odjeka kod zainteresiranih: voljenog mladića, njegove majke, rodbine, prijatelja…
„Volim plavog, al’ garavog više,
za garavim srce mi uzdiše“.
„Kuma moja daj mi Jozu svoga,
da prošetam derneka kojoga“.
„Sviđa mi se jedan crni mali,
ja ga volim, a on ne zna znali“.
U to, poslijeratno vrijeme, sudeći po stihovima gange, zgrade škola bile su najviše, najuređenije u selu, a učitelji vrlo cijenjeni, glavni ljudi u selu:
„Hvalio se kuća mu ko škola,
nije vala ni ko moja štala“
I moja se ispunila želja,
dva dragana oba učitelja“.
Ali i:
„Učitelju, hvala ti na školi,
a ja volim svom seljaku loli.“
Poslije 60-tih godina prošloga stoljeća ljudi i duvanjskog, livanjskog i susjednih mjesta masovno odlaze na „privremeni“rad u inozemstvo, uglavnom u Njemačku ili Austriju. Nakon desetak godina, dakle 70-tih godina to će rezultirati radikalnim izmjenama, napretkom u svim oblastima života i u selima i u gradu: izgrađuju se kilometri asfalta, grade se velike kuće, uvodi se struja, voda, veliki je broj vozila na ulici, u selu, mijenja se i moda u oblačenju, radio i televizija su novi oblici zabave. Dugogodišnji običaji, navike se brišu. Sa zapada se ne donose samo devize za gradnju, donose se i novi oblici kulture življenja, stanovanja, ponašanja, drukčije se gleda na ljubav, općenito na život.
Sve se to registrira i u stihovima gange, koja prati život:
„Selo moje sijalice krase,
obnoć gore, po danu se gase“
„Zalud, dragi, šuškavac u modi,
kad te majka budasta rodi“.
„Oj Nemačko pola roda moja,
dala sam ti brata i dragoga“.
„Oj Nemačko đavlu ti i marke,
Ode dragi, ja osta kod majke“.
„Meni dragi piše iz Nemačke,
čuvaj draga časti djevojačke“.
I mladi sa sela odlaze na školovanje-studiranje u veće gradove. Otvaraju se i prvi kafići, disko klubovi…Ljubav se sve manje krije.
„Moga ćaće propalo imanje,
ubilo ga moje studiranje“.
„Misliš, majko, rodila si đaka,
rodila si bure za konjaka“.
„Četeri sam ljubila u satu,
Vinka, Peru, Iliju i Matu“.
„Pita ćaća di je ćeri plaća,
dala loli da me bolje voli“.
Stihovi gange svojim su sadržajem pratili ljudski život, od rođenja do kraja života. Nema tog događaja, običaja…koji nije opjevan u gangi, ona je uistinu prava pratiteljica života
PODJELA GANGE
Jedina prava podjela gange je na žensku i mušku, s tim što su je žene uvijek, pa i danas, češće pjevale i kroz stihove otvorenije govorili o svojim osjećanjima. Osim po sadržaju stihova i načinu interpretiranja-pjevanja se razlikuje i s obzirom na muške i ženske glasove.
Ostale podjele koje pravima s obzirom na temu, motiv,na sadržaj, nema stroge podjele, pa smo ih tako i podijelili: o curovanju, ljubavi, udaji, suparništvu, odlascima u tuđinu, o zavičaju, o imenima, o svekru i svekrvi…U posebnu skupinu spadali bi erotski stihovi gange, koji se često pjevaju na privatnim sijelima, a rijetko na javnim mjestima, nastupima.
Navodim primjere za svaku od tema:
„Curovanje, moje carovanje,
udavanje moje ludovanje“.
„Moj dragane u ljubavi stojmo,
nejaki smo još se malo gojmo“.
„Suparnice isti nam je lola,
s njim na Pazar, a pare popola“.
„U Nemačku otišo mi lola,
o Božiću dotraće mi koma“.
„Duvno moje moraću te slikat,
ne mogu te zaboravit nikad“.
„Svekrvice, sina mi ne brani,
kad ja dođem visićeš o grani“.
Poseban motiv, sadržaj gange, je kletva djevojačka, pa je poznata ona:“Teško onome na koga suza i kletva djevojačka padne.“
Kletva djevojačka uistinu strašno odjekuje kada se pjeva u gangi:
„Znaćeš dragi što je moja kletva,
kad te bude nosila Neretva“.
A kletva momačka:
„Oj djevojko obolila bole,
dočekala ne tio te lole“.
Postoji u gangi i jedan specifičan oblik-natpjevavanje, koji je više karakterističan za bećarac. To je oblik prigovaranja kroz stihove, s jasno određenim ciljem i upućeno konkretnoj osobi ili grupi, a koja bi odmah „otpjevavala“, odgovarala na prozivanje.
Primjeri:
Djevojka:
“Ne volim te pa ne volim diko,
ne mere me natirati niko“.
Mladić:
„Nemoj mi se curo otimati,
moja ćeš se ili ničija zvati“
„Injačice, poklanjam ti cviće,
dok je cvalo, moje je se zvalo“.
„Neću gada ljubiti nikada,
ni gad mene da mi lice vene“.
„Nemojte me braćo nagoniti,
kog ne volim ne mogu ljubiti“.
„Ne probiraj sestro naša mila,
ti si davno za udaju bila“.
„Ljubi dragi, ne žali me mladu,
ni moji me ne žale u radu“.
„Svekrvice, sime od ružice,
sin ti vene kad ne vidi mene“.
„Ljubi sine što ljubljeno nije,
nagrižena jabuka sagnjije“.
„Udat ću se i pokajat ću se,
pa ću reći da mi je uteći“.
„Kada moji svati propivaju,
Stidiće se žene koje laju“.
Stihovi gange, ma o kako ozbiljnom osjećanju ili događaju govorili, imaju jednu notu humora, često su duhoviti su, iako imaju i posebno šaljivi stihovi gange:
„Hvala Bogu moj pijanac nije,
samo čuva vrata od rakije“.
„Lola moja ima tri zanata,
pije, puši i igra karata“.
„Moj bi ćaća oženijo mene,
da mu nije hranit tuđe žene“.
„Sitićeš se mala moja mene,
kad ti dođu na babine žene“.
(ulomak iz knjige Ljube Đikić: „Ljubi dragi, ne žali me mladu“- knjiga etnografskih zapisa-ljubavni običaji, pjesme i igre duvanjskog kraja, Duvno,1989. )
NAJAVA: USKORO IZ TISKA IZLAZI KNJIGA “PISME I PISMA”, u kojoj će biti i gusala, i gange, i pisama! A u tijeku je i snimanje dokumentarnog filma:”Ganga-pratiteljica života”
VIDEO: Ganga snimljena prije nekoliko godina u “Hajdučkoj vrleti”
www.tomislavnews.com/Foto: Arhiv TN
