Naš je Baja, (zapravo fra Augustin), imao istančan osjećaj za pravdu i dobrotu.
PIŠE: Fra Mate Logara
Danas sam prvi put nosio lijes sa pokojnikom. Bio je to naš pokojni Baja. Nije naš Baja u glavi bio čist. Zato svećenik u propovijedi i ne reče ništa o njemu. Možda se bojao to spomenuti. A meni to bilo žao. Jer naš je Baja, (zapravo fra Augustin), imao istančan osjećaj za pravdu i dobrotu. Uvik je žicao od nas drugih fratara da mu damo par maraka. Ali on bi odmah s njima upravio tamo gdje je mislio da je potrebno. Svoje ama baš ništa nije imao. (Još se sjećam kako je maznuo sliku s nekoga samostanskog zida i poklonio je meni za imendan.)
Za objedima smo na Humcu sjedili jedan priko puta drugoga i prepucavali se kroz klimavu rimu, jer je volio deseterac. Iako nije bio baš svoj, svejedno je bio plemenit, bio bi među onima koje Isus po mom mišljenju naziva “malenima”. Pamet nije vrlina, nismo mi za nju zaslužni.
Ali dobrota jest naša, kao što reče ona izreka: ‘Nitko nije slučajno dobar, vrlinu treba naučiti.’ Siguran sam da je pred Bogom puno vrijedniji ograničeni i dobar, nego li pametan i zao, zato sam i uvjeren da je u nebu dobio ono što mu je nedostajalo na zemlji i puno više. Na kraju, mislim da o njemu jako puno govori moja najdraža pjesma: http://www.youtube.com/watch?v=ptg6v7T1Y_A
