NA MAJČINOM GROBU
Da ne režem nokte
Da što više zemlje stane pod njih
I prodre mi pod kožu
Dok svom snagom grlim tvoj grob
Ko što sam tebe grlio
Nedovoljno
I uvijek premalo
Kako ću te ostaviti ovdje?!
Samu
Je li te strah?
U tami
Na pragu vječnosti
Na pragu
Uvijek si stajala
Ispraćala
Dočikala
Blaga
Skromna
Tiha
Ljubav u tijelu Majke
Otkala si i posvetila
Svaki moj trenutak
Čuješ li noćas
Šum lišća
Iz Dolaca i Voznika
Huk vjetra
Kroz rašeljku priča
Kako si Midenu
U andać skupila
I snila u život
Kako si Žugle
Na vilama donila
Samlila Brdinu i Brižinu
Svaki vrto motikom posvetila
O blagu ko o djeci brinula
O djeci ko o anđelima
Anđelima
Se molim
Da te čuvaju
Dok ne dođem
«Nemoj duljit»
Rekla si
Neću majko
Sad će to
Sve je kratko
Osim vječnosti
Tamo je sad dom
Šušanj je ovde
Kojeg nitko ne skuplja
I nisam ti rekao
Ono cvijeće ljetos
Kao da je zaboravilo mirisati
Ptice rijetko čujem
Sunce je samo blijeda sjena onoga
Što je nekada bilo
Ljudi se i dalje bave glupostima
Čujem te:
«Šta ti je dite moje?»
Čuješ me?
«Hvala ti Dušo moja»
(bez točke na kraju jer nije kraj)
Autor: fra Vine Ledušić
