Uvijek kad se navode narodne izreke, poslovice, mudrosti…kaže se kako narod nije lud, kako su stari Latini i njihove izreke sama pamet, kako su naše babe bili mudre, kako ih treba slušati, kako je svaka njihova za pamćenje, iskustvena, život je njih naučio…
Dok sam bio mlad i zelen, a moji roditelji već u nekim godinama, a baba jednom nogom na onom svijetu, davno je trebala biti i drugom, a ne znam što nije, što ju je držalo do 102. godine?
Kako to, rekla bi jedna nedavna ministrica, bude u braku, mater i ćaća često bi se porječkali za sitnicu, a baba bi uvijek mudro šutila, sigurno bi i zubima škripila, škrgutala, ali ih već odavno nije imala, pa je uvijek imala stisnute usne, rijetko se smijala, a bila duša od žene, od babe, sve bi ti na svijetu dala, samo je lijepo upitaj. Više me je puta poljubila nego vlastita žena u 10 godina braka.
I da ne smetnem što htjedoh napisat, dakle kad bi se mater i ćaća porječkali, pa ljuti izišli iz kuće ili otišli tako posvađani spavat, baba bi samo rekla: “Ne brinem se ja za vas, ima ona dobra narodna da se svi problemi rješavaju u postelji!”. Nisam znao što to znači , ali sam vjerovao babi jer bi se ujutro mater i ćaća digli nasmijani, raspoloženi…
Prošle godine, babi pokoj duši, ja se oženio, imam zlatnu djecu, ali s godinama žene uvijek nešto kontra, ja popuštam koliko mi ponos dopušta, a onda planem i ja. Nakupilo se dana nepričanja, brdo problema i ja se sjetim pokojne babe i njezine mudrosti, pa legnem u postelju, šutim, molim babi za dušu i čekam da se problemi riješe. Ništa! Ležim dan, dva, šutim, ni sa kim ne pričam, a problemi se gomilaju.
I dok se tako sjećam pokone babe pade mi na pamet kako bi ona znala ponekad reći kako se svi problemi riješe pod biljcom! Odem na tavan, nađem neki stari biljac, tko ne zna to je pokrivač otkan od vune. Pokrijem se tim starim dlakavim i prašnjavim biljcem i čekam da se problemi riješe, sve mislim kako nije baba uzalud to govorila. Ležim i čekam pod tim prašnjavim biljcem, čekam dan, dva, a problemi se sve više gomilaju, žena samo s vrata poviri i vikne: “Diži se, jadan ne bio, šta ti je, oćeš li na posao, ako nećeš otiđi kod doktora, nešto s tobom nije u redu?!”, i kao zabrinuta i ljuta lupne vratima.
Ja još uvijek mislim kako je baba bila u pravu i čekam da se u postelji, pod biljcem riješe svi moji problemi, da ću se pomirit sa ženom, da ću se ustat nasmijan i veseo, ali nešto se oduljilo čekanje, pa možda, baba, ipak, nije bila u pravu, možda bih se stvarno trebao ustati iz kreveta, možda ja babu nisam dobro razumio, bio sam mali? Ali, evo, sad sam stara gripina, kako mi tepa moja žena, sad bih trebao razumjeti što je baba htjela reći…
www.tomislavnews.com
