“I tako se još uvijek onim potajnim, daklem, možda malo i otvrdlim, čulima sporazumijevamo sa svim stvarima, bićima i duhovima u tom otajstvenom i jedinstvenom Božjem svijetu. Pogledaj ovo kamenje. Čim padne mjesečina vidjet ćeš kako se tihano nadimlje i diše. U svakom kamenu po jedan duh, u svakoj jeli vila, na svakom groblju strašilo, na svakom putu nagaz, u svakoj jami jauk, na svakom izvoru čarolija. I tamo sve do zvijezda i sazviježđa, do neba i nebesa, daklem, beskrajni svijet duhova ogrnut golemim plaštem Božje ljubavi. Ako nam to oduzmeš čim ćeš nas zaodjenuti.” Ivan Raos
E, da, neponovljivi Raos: “Ti si, don Pavle, heretik!”
“A ti si, daklem, magarac…”, a na čatrnju sam, daklem 
, nabasao podno Čabulje, a iznad Neretve i Drežnice. Čekala me kao što već stoljećima dočika žedna usta krijući u sebi i oko sebe sto čudesa: kučibaba, plakavaca, vila, vještica i vukodlaka, vukojaraca i sav “beskrajan svijet duhova ogrnut golemim plaštem Božje ljubavi”
, nabasao podno Čabulje, a iznad Neretve i Drežnice. Čekala me kao što već stoljećima dočika žedna usta krijući u sebi i oko sebe sto čudesa: kučibaba, plakavaca, vila, vještica i vukodlaka, vukojaraca i sav “beskrajan svijet duhova ogrnut golemim plaštem Božje ljubavi”www.tomislavnews.com/I. Baković/Profil/FB
