Što raditi kad snijeg u duvanjskom kraju zatrpa putove do susjedne kuće, u kućama ionako uglavnom stari i slabo moćni ljudi, a nestane drva u kući, jer veliki kamin “vuče ko lud”.
Ne možeš napripravit drva, a drvarnice, sušare podalje od kuće, treba ih u taćkama, kolicima prigoniti, uvijek se sjetim davne zimske posjete starijem prijatelju u duvanjskom selu Mrkodola.
Njemački umirovljenik, mirovina dobra, ali zdravlje sve slabije, kopni život. Sagradio veliku kuću, ali ostao sam u svojoj prostranoj vili. Supruga umrla, kćeri i sinovi odrasli, imaju svoje obitelji, ali daleko od rodnog mjesta, u tuđini, gdje je i naš prijatelj proveo svoj radni vijek. Zovu djeca njega k sebi, ne treba dušu gubit, ali on ni čut, dosta je njemu tuđine, zar da napusti svoje dvore.
Prve samačke zime sve je napripravio: novi kamin, razveo grijanje, dotro mu Miško iz Rame 25 metara drva, samo ih treba složit u sušaru i ložit. Platio je on nekim dečkima kad se drva prosušiše ispred kuće, da ih slože u sušaru. Ali kad dođe zima, zapuši snijeg, a drva u sušari, udaljenoj dvadesetak metara, a to je po ledu i snijegu mnogo dalje.
Izložio dvoja troja kolica što je za lijepog vremena složio ispod balkona, ali što sada kada se od nevremena, od pušanije ne mogu vrata otvorit?
Nazvao neke školarce iz drugog sela, došli i pritrali pet šest metara, platio im dobro, ali oni žurili u školu, nisu mogli više prigonit.
“Namučio sam se, rođena, te zime, a bila gadna kakva odavno nije. Zakle se tada kako me više neće iznenadit. Pogledaj po kući, sve sobe pune drva, hodnici: i tri spavaće, i veliko kupatilo, i po stepenicama i ispod njih, i balkon, i evo vidiš ovaj svakodnevni boravak i kuhinja. Sve zazido drvima! Ostavio stazice do postelje, da prostiš do šolje u WC, do frižidera, pa mi kuća sliči na onaj labirint, samo se ja mogu snaći. A niko više i ne triba kad živim sam! Došo mi prošle zime unuk, a sniga nije baš ni bilo vele, ne snalazi se, smije se, a jedan dan pogledam – on stavio one prometne znakove po cijeloj kući. Briga ti mene što se ljudi smiju, meni je toplo, a ne moram izlazit iz kuće.
Tako već nekoliko godina: Miško ih dotra, iscipane fala Bogu, nego kakve, istovari prid kućom, ja slažem po cilo lito, suva unosim u kući, sve polako. Čim malo zaladi ja ložim u ovaj kamin što sve proguta, nemeš nabacat u njega, a drva suva, planu ko talašika!
E, ali sada sam i tome našo rješenje: vidiš ovu kantu prid kaminom? Suva drva prije nego ih ubacim u kamin umočim u vodu, da odma ne planu, da drže vatru i bome već nekoliko zima uživam, bez brige sam što se grijanja tiče”, ispričao nam je ovu zanimljivu priču dosjetljivi starac iz Mrkodola, koji već desetak godina počiva u miru Božjem!
www.tomislavnews.com
