Prije 40 godina sam pisala o jednom, a ima ih više, neobičnom običaju, odgoju ženske djece/djevojaka u duvanjskom kraju, a možda i u okolici.
U toj podebljoj knjizi (ljubavnih) običaja zapisala sam kako su ženska djeca(djevojke/žene) odgajana kako treba poštivati muškarce, (i mlade i stare), da treba obvezno ustupiti mjesto muškarcima, ustati da oni sjednu, pa kada je bilo slobodnih mjesta i na pretek.
Na ponovno pisanje o ovom običaju potaklo me nekoliko komentara ispod fotografije s nedavne proslave jedne svetkovine u duvanjskom kraju na kojoj se vidi kako na svetoj misi mlađi sjede, a stariji pored njih stoje.
Ta fotografija mene je podsjetila na djetinjstvo i mladost, a dobrano me drži i danas, iako se tomu odupirem. I danas se spontano, ne razmišljajući, ustajem kad muškarac ulazi u kuću i još uvijek mi počesto u ušima zazvoni iz djetinjstva: “Upamti, muško je uvik starije!” i tako se i ponašam, skačem na noge čim bane muško u kuću. I nikako se odučiti od toga, a želim, međutim…?
U djetinjstvu, kasnije i u mladosti, razumjela sam kada je trebalo ustati s klupe, sa stolice u kući kad netko, a muškarci posebno, uđu, jer je rijetko kada bilo dovoljno mjesta za sjedenje.
Sjećam se dobro djevojačkih sijela (sila) kada bi djevojke za vrijeme cijeloga sijela, dakle, po 5-6 sati pristajale na nogama, a svejedno za to vrijeme pletući, predući…osim kad je trebalo gospodi (momcima na sijelu, haha) donijeti vode, a oni su baš često bili žedni, na silu vodu pijući kako bi cure šetale, a svi pomislili da su dobro večerali!
Dakle, razumjela sam ustajanje i ustupanje mjesta muškima tamo gdje nije bilo dovoljno mjesta za sjedenje, ali mi, “sritne” djevojčice, kasnije djevojke, morale smo ustajati i na livadama, na širokom Duvanjskom polju, ako bi dolazili, ili samo prolazili, muškarci.
To mi nikada nije bilo jasno?! Muškarci idu za konjem natovarenim drvima, daleko od nas čobanica i po 50-tak metara, a mi, čim ih vidimo, skačemo na noge, iako je očito da su ti muški u prolazu, da neće ni svraćati, ni sjediti. Pa sve i da hoće, kao da im je tijesno polje, pa će baš sjesti na naše mjesto, e to mi nikada, pa ni danas, nije jasno. Danas je taj običaj i nestao, zaboravljen, osim kod nekih…
A danas mi nije jasno da ima mlađih koji nisu tako odgojeni ili da nisu pročitali knjigu o lijepom ponašanju-bonton pa ne ustupe mjesto starijima u autobusu, tramvaju, u crkvi, na nekim priredbama…
Nasmijah se jednoj nedavnoj fotografiji bake na ljuljački, a prilazi joj mlađi muškarac s djevojčicom i govori baki da siđe s ljuljačke, to je za djecu.
“Baš neću, kad su djeca budu meni dizala u autobusu i ja ću s ljuljačke, prva sam sjela, pa…!”
Stručnjak za bonton piše: Sva djeca starija od pet godina starijima trebaju ustupiti mjesto u prijevozu!
A nedavno u jednom znanstvenom časopisu pročitah nešto drugo: “Iako je svima dobro poznato kako se ponašati u autobusu ili tramvaju kad se u blizini nađe starija osoba, znanstvenici sada tvrde da se to ipak ne radi. Naime, ustupanje svoga mjesta starijoj osobi može negativno utjecati na njeno zdravlje”
Dakle, nije mi jasno, ali razumijem, jer je danas takvo vrijeme da se svatko bori za sebe, tko prije stigne do mjesta, njegovo je, haha.
www.tomislavnews.com/Ljuba/Foto ilustracija
