Sjetite se onih jelena na zidovima, prekrivača za krevete, a tek perlon košulja i bluza, plisiranih suknji, ružanih marama, šuškavaca (ha,ha..), radio i foto aparata preko ramena…
Prije dva mjeseca u Tomislavgradu, u skolopu Franjevačkog samostana, otvoren je Franjevački muzej „Fra Jozo Križić“. O otvaranju muzeja i bogatoj zbirci već smo pisali, ali dok smo razgledali muzejske zbirke nametnulo nam se pitanje: zašto nema i gastarbajterske zbirke?
Dakle, u muzeju ima bogata arheološka zbirka, jer je duvanjski je kraj bogat poviješću pa su na tom prostoru pronađeni i brojni vrijedni arheološki nalazi, iako ih je još mnogo, sigurni smo, pod zemljom. Osobito su vrijedne ploče i žrtvenici iz rimskog razdoblja.
Tu je i etnološka zbirka. Možda najveću i najvrjedniju zbirku na čitavu prostoru BiH godinama je skupljao znameniti, a sada pokojni, fra Jozo Križić.
Zbirka gospodarstva i domaćinstava je malo neodređena, ali svakako zanimljiva.
Potom afrička zbirka: godinama su franjevci misionari u afričkoj državi Kongo donosili iz Afrike vrijedne izloške. Tako je stvorena jedinstvena zbirka na našim prostorima. Bila je izložena u Etnološkom muzeju u Zagrebu prije nekoliko godina.
Posebna je zbirka vrijednih i starih crkvenih predmeta: ciborija, kaleža, kao i misne robe .
Ima i numizmatička zbirka, koja je nešto skromnija od očekivanja, jer prije 30-tak godina na jednoj izložbi u samostanu, ova zbirka je bila mnogo brojniji.
Nakon što smo razgledali muzej i sve zbirke, zaista možemo izreći samo pohvale za ovako vrijednu instituciju koja je nedostajala Tomislavgradu.
A onda nam je palo na pamet, ustvari, nametnulo se pitanje: ima li u ovom muzeju mjesta za gastarbajtersku zbirku? Ima, bez dvojbe! Ne samo da ima mjesta, nego ima i potreba za njom, a zacijelo bi bila jedinstvena, kao što je jedinstven i spomenik gastarbajteru na autobusnom kolodvoru u Tomislavgradu. Zbirku bi bilo lako popunit eksponatima, samo zaviriti u duvanjske podrume, garaže, tavane…
Sada je to već povijest, a prije pedesetak godina naši djedovi, očevi, braća…dolazili su iz Njemačke i Austrije za Božić kući s punim kuferima do tada nama nepoznatih, ili teško dostupnih, darova. Sjetite se onih “jelena” na zidovima, prekrivača za krevete, a tek perlon košulja i bluza, plisiranih suknji, ružanih marama, šuškavaca (ha,ha..), radio i foto aparata…
(Jedna ganga iz tog vremena ilustrirat će što je značio šuškavac:“Džaba dragi šuškavac po modi, kad te majka budalasta rodi“).
A tek onih kabanica s radilišta (žute!) koje su čobani počeli nosit kao zagrnjač, pa kišobrana na sklapanje, pa silnog alata koji su donosili kući. Da ne nabrajamo što bi se sve moglo naći u toj zbirci, a jamačno bi bila najbogatija, i u najvećem broj Duvnjaka bi probudila uspomene, sjećanja, na prve godine gastarbajterstva.Danas kada se putuje gdje želi i tko može i kupuje tko može što želi, čekanje gastarbajtera za Božić s darovima, čini se malo i smiješnim, ali tada to nije bilo. Ti prvi neobični darovi iz Njemačke, obilježili su život mnogih duvanjskih obitelji. Sada je i gastarbajtersvo nešto drugo, jer se kući dolazi kad ti padne napamet. Sjedneš u svoje auto u pravac_tomislavgrad!
Da, valjalo bi porazmisliti o toj gastarbajterskoj zbirci, pa iznosimo samo kao prijedlog za razmišljanje zaposlenicima Franjevačkog muzeja.
A možda bi netko mogao otvoriti i nekakav Gastarbajterski muzej, možda u blizini Spomenika gastarbajteru, kao jednu spomeničku-muzejsku cjelinu?
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
