O maćehinskom odnosu županijske vlasti spram (županijske) ceste Tomislavgrad – Blidinje pisali smo već nekoliko puta pa ćemo, nažalost, i ove godine. Ne bez razloga. Ne pišem ovo iz čiste obijesti, ili pak iz hira.
Svakodnevnim prometovanjem ovom cestom, izbjegavajući udarne rupe slalomskom vožnjom i kostelićevskom vještinom, rupa koje su na nekim mjestima poprimile kraterske razmjere, zapitamo se, zaslužuje li ova cesta, osim po lijepom nazivu, uopće biti nazivana županijskom cestom. Istine radi, dionica ove ceste od Tomislavgrada do sredine Srđana, kroz nekoliko etapa (čitaj: godina), presvučena je novim slojem i, ako isključimo oštećenja asfaltnog sloja ceste koja je zimska služba napravila u veljači prošle godine, uklanjajući snijeg sa strojem-gusjeničarem (!) barem se ovom dionicom može prometovati bez opasnosti da upadnete svojim vozilom u kakvu rupetinu. Da ne bi bilo kako samo kritiziramo nadležne, zimska služba svake godine odlično odradi posao u razdoblju svoga rada, od polovice studenoga do polovice ožujka, kada je cesta uvijek prohodna i čista. Tako je bilo i ove sezone.
{gallery}cesta_zupanijska{/gallery}
HBŽ je prostorno, zaista velika županija i prema tome ima i veliku cestovnu mrežu. Naravno, dobar dio ovih cesta i nije pod njenom nadležnošću (magistralne, općinske, nekategorizirane) tako da ostaje prostora za djelovanje županijskoj Upravi za ceste. Nažalost, zadnjih godina najčešće i najviše za utopijsko-vaganjski projekt, dok se na cesti Tomislavgrad – Blidinje u prošloj godini nije pronašlo novca ni za krpanje udarnih rupa. Stiglo se do ispod Rašćana i – dalje niti metra! A odatle pa prema Lipi cesta je u katastrofalnom stanju: udarne rupe niču kao gljive poslije kiše, uređene bankine ne postoje (ne daj Bože da vas netko stjera s ceste na bankinu!). Prije tri dana pala je i obilna kiša koja je ispod Božića benzinske crpke (prema Mandinu Selu – Dilaverima i spust prema školi u Mandinu Selu) sprala pijesak s bankina na cestu. Slike pokazuju stanje na cesti nakon tri dana. Nitko se od nadležnih županijskih službi nije niti sjetio ukloniti pijesak s ove ceste. Izgleda kako Mandoseljani, Lipljani, Kongorani, Borčanci, Omoljani, Seoničani, Crveničani i brojni putnici-namjernici (turisti, skijaši koji idu na Blidinje) nisu vrijedni truda županijske Uprave za ceste. Tako barem pokazuje stanje ove jadne ceste.
Tekst i foto: Ivica Šarac/www.mandino-selo.com
