Počeli su govoriti o okončanju rata u Ukrajini. Mi koji danas, u vrijeme interneta, često uživo svjedočimo smrti nekog vojnika i ne slutimo kamo nas sve to vodi. Evo dvije antiratne pjesme napisane prije godinu-dvije.
I DA JA TO GLEDAM?
Radije ću
brojiti zvijezde
pa i lošu pjesmu
napisati,
nego uživo
gledati
gdje Kosac
mlado klasje
poljem prevrće.
Nije ono predstava,
već crna smrt,
palež i razaranje
na filmu zapisani.
Kao da se netko zakleo
plodnu žitnicu
u pustoš pretvoriti
i sve više od breze
sa zemljom sravniti.
Barem ja znam
koliko truda treba
da s ledine
neboder nikne.
A koji to roditelj ne zna
koliko suza treba
da mu sin
do puške doraste?
Onda ga odvedu pa
u praznom sanduku
šaku praha vrate.
I da ja to gledam?
Nisu ono Brad Pitt,
i Tom Cruise,
već Vladimir i Volodimir
na krvavom piru
smrtno kolo igraju.
Na koncu,
nema blještavila,
nema pljeska,
samo muk
pustom stepom
bolom odjekuje.
I da ja to mirno gledam?
JATO VRABACA
Kada vođi puhne
poslati te u ime
nečeg nejasnog
u tuđu kuću
oslobađati neke
nepoznate ljude
od samih sebe.
Ne zaboravi!
Ne pušku,
ne zastavu,
ma, ni masku,
ni mržnju,
ništa od toga
on ti neće
dopustiti zaboraviti.
Nego, ti, sinko,
nemoj zaboraviti
poljubiti majku i
ponijeti dvadeset
sjemenki suncokreta
u džepovima odore,
što bliže srcu.
Ako te
maćeha ilovača
uzme u zagrljaj,
dvadeset će
vitih stabljika
suncokreta reći
jadnoj majci
gdje na polju
izgubljenih
zemlja tvoje
milo lice skriva,
a ti ćeš se moći
miran oprostiti
s pčelama, nebom,
brezama i vjetrom
jer ostat će
loman spomen
da ipak nisi
uzalud išao.
Jato vrabaca
na dvadeset
žutih glava
okrenutih suncu.
Za svaku
tvoju godinu
jedna.
(Zvonimir Mikulić Đono, Prstohvat ljubavi, HKD Napredak, Podružnica Ljubuški, 2024. god.)
Zvonimir Mikulić Đono
www.tomislavnews.com
